Filozofija zivota

ugl... kad ja kazem glavu gore, ne kazem samo glavu gore ( sto ne znaci glavu gore kucko jedna) nego i odrzim jedan lijepi monolog zasto bi ta glava trebala bit gore a ne u podu, osim naravno nekih stvari, al dobro, to nije sad vazno,jel. kad je nekome lose, (cura ili prijatelj(ica)), i kad je potisten, normalno da cu mu se posvetit i pokusat ga bar malo razveselit, jebiga, zato i sluzis...

Znam sto mislis, ali htjedoh reci da ima ljudi koji postaju ovisni o tome da ih netko drugi bodri i tjesi u svim situacijama. Cak i radi najvece pizdarije panicare, uvijek ce od buhe raditi slona i ako se to ne sreze u korijenu onda cete postati plavi telefon.

Ne znam, valjda ste bili te srece u zivotu da niste nikada sreli nekoga takvog?

Osobno mislim da su i cijele kulture takve- 'jao meni, kuku-lele'- ne samo pojedinci među nama.
Slaveni su općenito patničke nacije. Anglosaksoncima netko otme i ubije dijete, oni izjave da, dok se ne nađe tijelo, neće imati ni 'closure'. Kakav closure, pobogu?!?!?!?! Nama tu umre baba od 99, mi još platimo i narikače da nam daju ritam kuknjavi (stari pravoslavni običaj, ne znam koliko vas za njega zna). Ali, eto, ja sam genuine Balkan woman. Meni po svoj prilici otac neće još dugo i najmanje što mi treba je da mi netko popuje ili da me tapše- to meni dođe na isto. Ali, ne bih ni da mi se kaže da se saberem. Ne mogu se sabrati, ali se mogu, recimo, doći na forum opustiti, da zaboravim. Da se sprdamo, jedni druge zayebavmo i to je meni najbolji lijek i najveća utjeha.
Ako je ovaj post uopće suvisao, a nadam se da jest...

Domina (citat):Osobno mislim da su i cijele kulture takve- 'jao meni, kuku-lele'- ne samo pojedinci među nama.
Slaveni su općenito patničke nacije. Anglosaksoncima netko otme i ubije dijete, oni izjave da, dok se ne nađe tijelo, neće imati ni 'closure'. Kakav closure, pobogu?!?!?!?! Nama tu umre baba od 99, mi još platimo i narikače da nam daju ritam kuknjavi (stari pravoslavni običaj, ne znam koliko vas za njega zna). Ali, eto, ja sam genuine Balkan woman. Meni po svoj prilici otac neće još dugo i najmanje što mi treba je da mi netko popuje ili da me tapše- to meni dođe na isto. Ali, ne bih ni da mi se kaže da se saberem. Ne mogu se sabrati, ali se mogu, recimo, doći na forum opustiti, da zaboravim. Da se sprdamo, jedni druge zayebavmo i to je meni najbolji lijek i najveća utjeha.
Ako je ovaj post uopće suvisao, a nadam se da jest...

Yup, veoma je suvisao. Međutim, Anglosaksonci su zakon

Ja sam oduvijek nekako osjećala da je meni mjesto među njima, valjda zato imam te neke "hladne" stavove. Slažem se, dok ne nađemo tijelo, closure-a nema, bez obzira što ćemo svaku večer kod kuće u krevetu plakati i plakati. Kad nam umre baba od 99, isplakat ćemo se neko vrijeme u miru, ali u toku plakanja zaključiti da je lijepo da je odživjela "do kraja" i da imamo tu previše živih kojima se treba posvetiti da bi nastavili gubiti vrijeme plačući za babom.
Osobno veoma cijenim taj "hladan", "sjeverni" temperament. Logično i razumno se onda postavljaju prioriteti u životu i bez puno skretanja se slijedi zacrtan put.
Da se razumijemo, nisam ja doista takva, samo bih voljela biti, pa se onda unutar mene stalno vode toplo-hladne bitke. Evo, jučer se vidjela s Damirom i najradije bih se smjestila s njim na Trsatu, zabila glavu u njegovu kosu, do jutra bila u njegovom zagrljaju i moje srce bi bilo sretno ko nova godina. Ali nema, javlja se razum i kaže: "NE! Slijedi prioritete!" i onda ispuhanoga srce odem doma i svim silama izbacujem happy thoughts iz glave, jer sada je vrijeme da se bude logičan i razuman (Damir bi rekao Vulkanac ), i treba osjećaje na stranu, jer bit će vremena za njih kad se obave prioriteti. I ponekad bih doista voljela da sam reprezentativan primjerak Anglosaksonke (ili Vulkanke ), pa da ne moram voditi unutarnje borbe, nego pravocrtno slijediti razum. Zar se vama nikada nije činilo da bi čitav svijet kvalitetnije živio da se nijedan čovjek ne prepušta strastima kad razum kaže da nije pravo vrijeme za njih?

Luj XIV (citat):Sad mi je bed sta pisem takve zajebancije dok su neki ljudi stvarno u teskim fazama.

Ugl, nisam bas sa vremenom najbolji, zato samo dodem na forum poput ljetne kise i nestanem. Pustam samo pizdarije za sobom.

Ja sam takodjer sklon padanju u svakakve melankolije. Gotovo nikada nisu vezane uz meni bliske ljude, vec uz egzistencijalne krize. Gledam na to ovako: Svaki covjek uleti u svijet kao istrazivac, pun ocekivanja i svakakvih nada. Dozivljavamo predivne trenutke da bogovima zahvaljujemo sto smo ovdje. Zivot je predivan. Ali kako je u prirodi sve ciklicno, tako je i u nasoj psihi. Dodu faze kada nas taj predivni svijet razocara, kada se pocnemo kolebati kao istrazivaci i onda se povlacimo u sebe. Utjehu mozemo traziti u drugim ljudima ili se sami nositi sa problemima. (Ja osobno preferiram sam sa sobom 1v1).

Sto vise znanja sakupljamo to vise odgovornosti moramo nositi, nekada se jednostavno dogodi da imamo previse informacija i da se dogodi nekakav klik u glavi, koji sve preispita i stvori gelštat sliku koja izgleda kao: hrpa govana. To su situacije kada osjecamo tjeskobu, paranoju, sve stvari koje smo cijenili vise nemaju ni smisla toliko, ljudi su postali prenaporni, previse obaveza ce nas ubiti itd itd... nema kraja...

I onda je bitno shvatiti da to nema ama bas nikakve veze sa svijetom, nego sa nama samima. (Govorim posebnom o problemima covjeka 21. stoljeca, zapadne civilizacije. Kada bi ovo rekao za neko ljudsko bice u Africi bio bi jebeni idiot).

Ja na takve situacije gledam ovako:

1. To je bitka. Rat se vodi svaki dan, od jutra kad ustanemo do kad idemo spavati. U takvim situacijama patnje covjek moze najvise nauciti, ali to ne znaci da ce biti lagano. Treba shvatiti neprijatelja i cijeniti ga, ali biti i svjesni toga da je on jak samo onoliko koliko mu mi moci dajemo

2. Patnja je nesto prirodno. Da nema patnje ne bi bilo ni napretka. To je jedan prirodan mehanizam koji nam govori da nesto nije u redu i da moramo neke stvari promjeniti.

3. Filozofija zivota (barem meni), je oruzje. To ne znaci da sam postao neunistiv, naprotiv svi smo mi ljudi... i ja samo cekam sljedecu bitku sa demonima svoje psihe. To je nesto predivno, nesto prirodno i nesto velicanstveno. To je prilika za rast i jacanje.

Amen. Ovo što si ovdje napisao, nekako je najbliže mom stavu. Osobito ovo za patnju. I shvaćam zašto "glavu gore" (i primijenit ću to na onome kome takav izraz pomaže, jer to znači da poštujem i tuđi pogled na ovu stvar, tj. da moj nije ispravan, nego je jednostavno "moj", kao što ni onaj drugi nije ispravan, nego je jednostavno "onaj koji većini odgovara i pomaže"), ali osobno smatram da glava jednostavno ne može stalno biti gore, jer je normalan životni proces da stalno pada uslijed patnji. Ono što po meni treba naučiti jest kako s glavom u bilo kojem položaju (tj. u svakom raspoloženju, od zadovoljstva do depresije) riješiti problem koji ti glavu i drži "dolje". Odnosno, da ne bi Ž. rekla da sam u kontradikciji i da nisam stoik, prihvatiti "glavu dolje" kao nešto normalno, nešto što nije po sebi loše i stoga ju ne treba pošto-poto "dizati", nego se samo uhvatiti rješavanja problema, a glava (odnosno osjećaji koje opisujemo ovom metaforom glave) će poslije ionako sami sjesti na svoje mjesto. Patnja je u redu i ne treba bježati od nje ako iz nje proizlazi borba za bolje sutra. Hladan stav, znam da je. I znam da ga nije lako primijeniti, pa ni sama ga 100% ne slijedim. Ali da mu se divim i da bih voljela da ga mogu 100% prigrliti - to svakako.

Možda bi bilo bolje da sam hladno-racionalna, ali nisam.

Spontana sam, kako mi dođe, odreagiram. Ne znači da nemam samokontrole i da ću se popiškiti nasred Korza jer me baš tad i tamo stislo, niti da ću briznuti u plač usred gomile ljudi ili drugdje gdje i kad to ne priliči.
Općenito se teško povjeravam i prezirem sažaljenje, pa ne vidim svrhe da nekome plačem na ramenu. Težim nekoj sredini, ni prehladnim ni preemotivnim reakcijama, na bilo koju situaciju.

Mislim da čovjek malo vrijedi ako ne radi na sebi, ali isto tako mislim da se robot jako dobro kontrolira i uopće me to ne impresionira, niti žalim što nisam 100% pod kontolom 100% svog vremena.

Umjesto da racionaliziram, ja djelujem, pa makar i 2 minute nakon što sam rukavom otresla suze.
Neću svojoj prijateljici kojoj je netko umro reći da se sredi, nego ću joj doći oprati suđe, usisati stan i što god drugo treba, bez suvišne spike. To mislim da ljudi većinom ne kuže. Ili propovijedaju ili zapomažu- oboje ničem ne koristi.

A najviše propovijedaju oni koji nisu mnogo toga prošli.

Domina (citat):Umjesto da racionaliziram, ja djelujem, pa makar i 2 minute nakon što sam rukavom otresla suze.
Neću svojoj prijateljici kojoj je netko umro reći da se sredi, nego ću joj doći oprati suđe, usisati stan i što god drugo treba, bez suvišne spike. To mislim da ljudi većinom ne kuže. Ili propovijedaju ili zapomažu- oboje ničem ne koristi.

A najviše propovijedaju oni koji nisu mnogo toga prošli.

E, ovo dvoje si izvrsno rekla. Slažem se s tobom, jedino što smo mi svi ovdje još prilično životno neiskusni pa samo teoretiziramo. Stoga nam nemoj zamjeriti što govorimo stvari koje u praksi najčešće propadaju, mi svi redom samo mislimo da tako kako govorimo treba biti, a vrijeme će pokazati da li smo i sami u stanju u praksu provesti svoje teorije. A najkvalitetnija praksa sažeta je u ovome: "Neću svojoj prijateljici kojoj je netko umro reći da se sredi, nego ću joj doći oprati suđe, usisati stan i što god drugo treba, bez suvišne spike."

Ali i dalje, onaj sažetak mentaliteta Anglosaksonaca - meni je to uzor. Mislite li da ih takav svjetonazor čini bezosjećajnima? Meni se nekako ne čini.... To je nešto što kod Amerikanaca cijenim (jedna od rijetkih stvari). Isto i s Britancima, njih baš volim. Baš kako učim WW2, taj stav Amerikanaca i Britanaca, ta nepokolebljivost i ono što ja kažem "saberi se" - sabrali su se nakon šokova i pokolja koje su doživjeli u nevjerojatnom roku, bacili se na proizvodnju artiljerije, aviona, brodova, tenkova ko blesavi i takvu kontru odvalili, a samo zato jer su se učas sabrali, uza sve mrtve za kojima su paralelno s time plakali. Nijemci su u suštini isti takvi, to su ti "hladni narodi", jedino su imali (ne)sreću što im je alfa i omega bio luđak sve samo ne hladne glave, razuma i logike. Ali da je na čelu Njemačke bio dobar strateg hladne glave, danas ne da ne bismo imali slobodu da na forumu psujemo i bivamo politički nekorektni, nego ne bismo ni imali forum....
Mislim, ne podržavam nacizam ni najmanje, da ne bi netko krivo pomislio, nego želim ovim primjerom reći da u meni taj pojam "hladne glave" izaziva neviđeno divljenje. A ne mora se istovremeno biti i bezosjećajan. Hajde, kontrirajte mi

Evo, sinulo mi upravo zašto se većina vas ovdje (i inače) i ja toliko razlikujemo po pitanju npr. ohrabrenja!

Zato što za većinu ljudi biti u depresiji (ne kliničkoj, nego onoj koja svih svako malo zahvati), žalosti, biti nezadovoljan i ljut, znači ujedno i potonuti. Kod mene je sasvim suprotno, meni negativni osjećaji daju snagu za borbu, a pozitivni upravo suprotno, samo me uljuljkuju. Zato valjda normalna ohrabrenja za mene ne važe, jer želim zadržati bar komadić tih negativnih osjećaja, inače ne pičim naprijed. "Saberi se!" u mom slučaju samo pomaže da ubrzam proces u kojem se iz tuge i ljutnje rađa borbenost. Endemska vrsta, nema šta....

Još jednom, ne znači da je itko od nas u pravu niti u krivu, nego da smo jednostavno različiti i kao takvi jedni druge trebamo poštovati i u skladu s time dati drugome ono što onaj drugi želi da mu se da, a ne ono što mu mi sami želimo dati (to je recimo Dario - jedan frend moj - uvijek griješio, jer je mislio da je ono što on misli ispravno, a sve drugo krivo, pa je ispalo da je u krivu ).

I tako svi skupa možemo voditi skroz kvalitetan suživot, ne?

[quote="Domina"]

Sky Walker (citat):Evo, sinulo mi upravo zašto se većina vas ovdje (i inače) i ja toliko razlikujemo po pitanju npr. ohrabrenja!

Zato što za većinu ljudi biti u depresiji (ne kliničkoj, nego onoj koja svih svako malo zahvati), žalosti, biti nezadovoljan i ljut, znači ujedno i potonuti. Kod mene je sasvim suprotno, meni negativni osjećaji daju snagu za borbu, a pozitivni upravo suprotno, samo me uljuljkuju. Zato valjda normalna ohrabrenja za mene ne važe, jer želim zadržati bar komadić tih negativnih osjećaja, inače ne pičim naprijed. "Saberi se!" u mom slučaju samo pomaže da ubrzam proces u kojem se iz tuge i ljutnje rađa borbenost. Endemska vrsta, nema šta....

Još jednom, ne znači da je itko od nas u pravu niti u krivu, nego da smo jednostavno različiti i kao takvi jedni druge trebamo poštovati i u skladu s time dati drugome ono što onaj drugi želi da mu se da, a ne ono što mu mi sami želimo dati (to je recimo Dario - jedan frend moj - uvijek griješio, jer je mislio da je ono što on misli ispravno, a sve drugo krivo, pa je ispalo da je u krivu ).

I tako svi skupa možemo voditi skroz kvalitetan suživot, ne?

Potpisujem.

mislim da Kix nikad nece priznat da ponekad ima krive poglede na stvari... uvijek ce bit to je moj pogled, i on vrijedi

Taj sindrom manjka suosjećajnosti česta je pojava kod jedinaca i jedinica. Eh, što me onda čeka s mojom kćeri...

the magnificent one (citat):mislim da Kix nikad nece priznat da ponekad ima krive poglede na stvari... uvijek ce bit to je moj pogled, i on vrijedi

Vrijedi JEDNAKO KAO I TVOJ ili Živanin ili Vitasov ili Larsov ili od mog starog.... itd., da ne nabrajam dalje.

Ja ne znam zašto je tebi tako teško prihvatiti da su neki različiti pogledi na svijet jednako vrijedni. To je kao da kažeš Eskimu da je u krivu zato što je ostavio svog bolesnog starog da umre (oni imaju taj običaj, ostaviti svoje stare i nemoćne da umru i ako to ne napraviš, onda se oni ljute na tebe i smatraju da nisi dobar sin). E pa nisu jbeni Eskimi u krivu, njihova kultura je takva, drugačija od naše, i treba ju poštivati, jer imaju svoje razloge zašto funkcioniraju drugačije od nas.

Evo nešto iz knjige koju čitam: "(...) tvrdili da će Nijemci klonuti duhom, budu li bombe pogađale ciljeve i tvornice. Nijemci su, međutim, preživjeli mnogo gora bombardiranja od Britanaca, ali nisu popustili." (C. L. Sulzberger: "Drugi svjetski rat").

To je rezultat hladne glave. Zar se ja jedina divim tome i želim biti takva?

al opet ne objasnjavas ono sta sam ja rekao...
kao sta si prethodno napisala za Darija, jel to znaci da bi ti radije zadrzala svoj krivi stav da znas da je netko drugi u pravu?
"bit pametan je super a mudar predivno"...

Sky Walker (citat):Evo nešto iz knjige koju čitam: "(...) tvrdili da će Nijemci klonuti duhom, budu li bombe pogađale ciljeve i tvornice. Nijemci su, međutim, preživjeli mnogo gora bombardiranja od Britanaca, ali nisu popustili." (C. L. Sulzberger: "Drugi svjetski rat").

To je rezultat hladne glave. Zar se ja jedina divim tome i želim biti takva?

i to je pohvalno...

Sky Walker (citat):Evo nešto iz knjige koju čitam: "(...) tvrdili da će Nijemci klonuti duhom, budu li bombe pogađale ciljeve i tvornice. Nijemci su, međutim, preživjeli mnogo gora bombardiranja od Britanaca, ali nisu popustili." (C. L. Sulzberger: "Drugi svjetski rat").

To je rezultat hladne glave. Zar se ja jedina divim tome i želim biti takva?

Da se divim Nijemcima u 2. svj. ratu? Jer je njih 40 milijuna fanatika slijepo pratilo iskompleksiranog prdonju s brčićima i u ime njegovih šizofreničnih ideja sa Zemlje zbrisalo cca 50 milijuna ljudi? Ne pada mi na pamet.

Ako ću se kome diviti iz tog razdoblja imam naš partizanski pokret i antifašističku borbu. Smrt fašizmu, sloboda narodu.
Taj si je divni, hrabri njemački narod- koji je bez da trepne na djeci i ženama vršio pokuse, ubijao ih po plinskim komorama i slične divote- kad je postalo jasno da će rat izgubiti, po bunkerima propucavao glave i pio otrove, a oni koji ni za to nisu imali muda, kasnije su na suđenjima izjavljivali da su samo izvršavali dužnosti. Velike mi hrabrosti, tome se zbilja imam što diviti.

Osim toga, diviti se nečemu i nešto živjeti nije isto. Treba biti u dreku da bi se znalo kako ti je i kako ćeš odreagirati. Inače u najmanju ruku zvučiš kao M. Antoinette i ona njena antologijska, kad joj je priopćeno da joj narod gladuje: 'Ako nemaju kruha, neka jedu kolače!' Nda.

[quote="the magnificent one"]

Sky Walker (citat):Evo nešto iz knjige koju čitam: "(...) tvrdili da će Nijemci klonuti duhom, budu li bombe pogađale ciljeve i tvornice. Nijemci su, međutim, preživjeli mnogo gora bombardiranja od Britanaca, ali nisu popustili." (C. L. Sulzberger: "Drugi svjetski rat").

To je rezultat hladne glave. Zar se ja jedina divim tome i želim biti takva?

oke, primjer je koma, al shvacas njenu poantu

Mene pitaš, Magnificent?

Ja razumijem hrabrost, ali ne mislim da su hrabri ljudi hladni i robotizirani pojedinci.

Mislim da je razlika između hrabrih i kukavica u tome što hrabar unatoč strahu djeluje, dok se kukavica iz straha povlači. I jedni i drugi, dakle, itekako osjećaju strah. I u tome nema ničeg neljudskog.
Poanta je da se racio stavlja iznad emocija, ne da se emocije ubijaju u korijenu. Što je čovjek bez emocija? Trebate svakako pogledati moj najdraži film 'Equillibrium', ako već niste.

ma odnosilo se na komentar od Kix.
pa normalno, strah ide uz hrabrost , bez straha, to se vise ne zove hrabrost nego ludost...

the magnificent one (citat):ma odnosilo se na komentar od Kix.
pa normalno, strah ide uz hrabrost , bez straha, to se vise ne zove hrabrost nego ludost...

Izvini, ja opet zabila nos gdje mi nije mjesto. Stara, ružna navika.
Inače, nisi ovo bolje mogao sročiti ni da si htio.

samo ti udari, meni ne smeta...

Domina (citat):Mislim da je razlika između hrabrih i kukavica u tome što hrabar unatoč strahu djeluje, dok se kukavica iz straha povlači. I jedni i drugi, dakle, itekako osjećaju strah. I u tome nema ničeg neljudskog.
Poanta je da se racio stavlja iznad emocija, ne da se emocije ubijaju u korijenu.

Je, pa s time se i ja slažem. I ne divim se tome što su Švabe učinili Židovima, ali mogu razumjeti njihov pogled na to tada. Židovi su bili dobrostojeći, jer su znali kako zaraditi. Tome se isto divim. Međutim, Nijemci su bili žestoko isfrustrirani posljedicama WW1, činjenicom da im je jedinima nametnuta ogromna odšteta, da su sirotinja uslijed toga i gospodarske krize, a pored njih Židovima ide sasvim dobro.... Takvoj masi nije teško zavrtiti mozgom ako im ponudiš posao. Je li običnom nezaposlenom Nijemcu koji želi prehraniti svoju obitelj bilo 1933. bitno što Hitler gradi nevjerojatan ratni stroj ako mu je upravo time omogućio kruh na stolu? Nije, ne bi bilo ni nikome od nas da imamo doma gladna usta. Gradili bismo i atomsko oružje ako treba samo da nam dijete u tom konkretnom trenutku nije gladno, ne želeći razmišljati previše o posljedicama toga što činimo. Ja barem vjerujem da je tako, tj. da bih ja to činila, a ti Ž., bolje znaš jer već imaš dijete.

Sve u svemu, masi nije teško zavrtiti glavom ako poznaješ njegovu slabu točku. Svaki rat tako počinje. Zašto je kod nas bio rat? Iz istih razloga. I ne pada mi na pamet kenjati po Srbima što je došlo do rata, kao što mnogi blesavi Rvatine još dan-danas rade, nego samo po Miloševiću, Tuđmanu i ekipi koja ga je zakuhala i zavela ionako povodljive ljude. Moj otac je npr. bio među prvim dobrovoljcima u Domovinskom ratu i to ga je otrijeznilo prije nego mnoge druge.

Nijemce se, uostalom, moglo spriječiti da naprave što su napravili 1930-ih. Velike sile su žmirile na više nego očito naoružavanje Njemačke sve u strahu od komunizma, premda je Njemačkoj Versajskim ugovorom iz 1919. bilo izričito zabranjeno da se naoružava. Tako da koliko sve ide Švabama na dušu, ide i Britancima, Francuzima i Amerima. Nisu prstom makli kad je Hitler uzimao Austriju i trgao Čehoslovačku. Bojeći se onoga iz čijeg su okrilja proizašli kasnije najsnažniji pokreti otpora nacističkom teroru, dopustili su da se cijela ta tragedija desi.

Možda ja duboko u sebi zapravo cijenim Vulkance iz Star Treka. Ne želim zvučati kao Marie Antoinette i mislim da ne zvučim. Nikada nisam ni rekla da iz prakse znam o čemu pričam, nego cijelo vrijeme ponavljam da me testiranje moje teorije tek čeka. Ona vrlo lako može pasti na prvom ispitu. Ali s nekom strategijom moraš krenuti u pravi život, zar ne? Ne može iz svih progovarati iskustvo, ali može stav prema životu, ili barem misao o tome kakav bi stav bio ispravan.

I btw, hladna glava Britanaca kad se njih bombardiralo mi je bolji primjer i više mi se sviđa, ali sad sam na Njemačkoj, pa mi je ta rečenica bila upala u oko. Ali mislim da su Britanci i Nijemci vrlo sličnih temperamenata, pa dođe na isto.

Nijemci onda i danas nisu isto. Danas je to nacija vrijedna divljenja, ne samo zato što je napravila zaokret i stigla na zavidnu razinu u gospodarskom smislu, nego i zbog stava koji je zauzela prema svojoj ružnoj prošlosti.

Kad se Nijemac odrekne nacizma/fašizma, onda je hvale vrijedan, a kad to uradi Srbin onda je izdajica i izrod. U tome je ključna razlika između Balkana i Zapada i dok tu razinu svijesti ne postignemo možemo samo nazadovati. Ja to smijem reći, to je moj narod, pa me se ne može optužiti za političku nekorektnost.


A što se tiče Židova- to što je netko bolji ne daje ti ama baš nikakvu osnovu da ga mrziš, a još manje da ga nastojiš svim mogućim i nemogućim silama uništiti. Ako išta, netko uspješniji treba ti biti uzor za postajati bolji.

I dalje uvijek i u svemu nastojim gledati pojedinca, ne narod. Inače bih si odavno prosvirala glavu na ovom shebanom Balkanu.