Filozofija zivota

Sky Walker (citat):

Domina (citat):Ti se ciljevi u životu nekako mijenjaju ruku pod tuku s prioritetima. Sad mi je najbitnija obitelj, posebno moje dijete. I sve što ima veze s njom.

Sreća je tako efemeran pojam, a i za svakoga predstavlja nešto drugo.
Nisam sigurna može li sreća opstojati sama, bez da je uzrokovana drugim. Sretni smo zbog nečeg, ne sami od sebe. A za to je potrebno da se štošta u našim životima poklopi... Govorim o trijeznom stanju, naravno.

Vidiš, meni se nekako čini da treba težiti tome da se postigne sreća i zadovoljstvo zbog sebe samih. U smislu, samodostatnošću, meditacijom.... takvim stvarima. Nije lako, to je cjeloživotni proces, ali čini mi se da je dobar put do tzv. ataraxije (grč. nepomućenost). Mislim da čovjek nikada ne može biti potpuno sretan na svim razinama života, ali da u svemu može naći komadić sreće.

Ali evo npr. što želim reći: sjediti negdje na Tibetu, u tišini, sam samcat, meditirati, biti u miru i harmoniji sam sa sobom i cjelokupnošću prirode.... čini se kao zadovoljstvo postignuto iz sebe, a ne izvana, od drugih. Za to mi se ne čini da treba da se išta u životu poklopi osim tebe samoga sa samim sobom i harmonijom Svemira. Uvijek nešto nedostaje, naravno, ali to mi se čini kao najbliži stupanj do te neke potpunosti, ataraxije, kojoj svi težimo. Možda idealiziram, ali da nisam takvo grozno gradsko kapitalističko dijete, možda bih se i odvažila na takav život. Jer ataraxia nije oko nas, nego u nama.

Da. Budist sam i stoik

Kaže stoik kojem je dovoljno 5 ispita do diplome i 8 mjeseci vremena da ga potpuno izbaci iz ravnoteže, toliko da mu nije ni do seksa.

Rano je još, Sky, da se mi razumijemo. Kad budeš imala stare i bolesne roditelje i kad ti se dogodi smrt najbližih- a to je, nažalost, neminovnost koja nikog ne zaobiđe- onda ćeš vidjeti koliko ima stoika u tebi. Do tada su sve mogućnosti otvorene, lako je postavljati pretpostavke i hipoteze. Realnost nas demantira mnogo više nego bismo željeli.

Domina (citat):Rano je još, Sky, da se mi razumijemo. Kad budeš imala stare i bolesne roditelje i kad ti se dogodi smrt najbližih- a to je, nažalost, neminovnost koja nikog ne zaobiđe- onda ćeš vidjeti koliko ima stoika u tebi. Do tada su sve mogućnosti otvorene, lako je postavljati pretpostavke i hipoteze. Realnost nas demantira mnogo više nego bismo željeli.

Ama.... ma znam.... ali.... možda, nekako, ipak, postoji ta duhovna snaga da se sve nedaće prebrode, i najteže i najgore tragedije.... me razumiješ što hoću reći? U meni stalno tinja nada da se tolika neviđeno ogromna duhovna snaga može postići. Druga je stvar što ju mi svi skupa u praksi ne postižemo, ali vjerujem da je moguća, da je tu i da je u nama, a ne izvan nas, samo spava zimskim snom ispod svih tih nedaća, a ne znamo ju probuditi. To želim reći.

Ne znam sta smatrate pod stoicizmom jedino. Ljudi vole reci: "stoicki podnostiti itd itd", stoici su inace kao hladni, nedodirljivi, bezosjecajni ljudi, cak i u enciklopediji pise definicija koja ne odgovara ucenju, u rjecniku itd... itd...

Uopce mi nije jasno zasto je to tako.

Ima jedna anegdota o kralju stoiku. (Btw, uopce nema veze sa stoicizmom nego sa onim sto ljudi smatraju pod stoicizam, sto je apsolutno krivo)

Kralju ulazi u odaje glasnik i pokunjeno mu iznosi vijest da mu je sin poginuo na bojistu.
Kralj samo odgovara: "Pa znao sam da nije besmrtan"

Ti si, Sky, i inače racionalnija od mene, pa su to dva različita mentalna sklopa- tvoj i moj. Ja sam svjesno racionalist, nesvjesno mi emocije vrludaju, potaknute uglavnom vanjskim uzrocima. Tako da je ovaj moj stoicizam na, recimo to tako, klimavim nogama. Ali se trudim da se to što manje primjeti. Nadam se da mi uspijeva.

I to je moja varijanta stoicizma.

Eto, čitam ispod Lujev novi komentar- Luj, tebi nikad ne treba ništa objašnjavati. Ti si i gotovo. Ovi hladno-racionalni misle da su ovakvi kao ja kontradiktorni ili, da se izrazim filozofskim žargonom- nemogući u svim mogućim svjetovima. Ali, evo mene -protuargument glavom i (još uvijek golom) bradom.

U međuvremenu se ova dosadna kućanica još nečeg sjetila-

Donedavno sam imala jedno 'prijateljstvo-koje-to-zapravo-nije-bilo-ali'-hbga-tko-bi-ga-znao-unaprijed-s-kime-ima-posla', sa ženom koja mi po godinama može biti majka. Inače uspješna žena i vrlo obrazovana.

Nakon što je mome S. iznenada umrla majka, ja sam njoj povjerila što nam se sve još iznizalo prije te tragedije, na što mi je ona hladno odvratila da to sada 'bacim iza sebe', jer je to gotova stvar i nastavim dalje. Ja sam onda, umjesto svog života, iza sebe bacila to nazovi prijateljstvo i nisam se pokajala. Jer ja sam o tome, kako je bolovala i umrla majka dotične, a koje nema još od vremena Tita, slušala čitave romane u nastavcima.

Nema mi goreg od narcisoidnih ego-tripera, koji o svojim, što manjim, što većim hranjima, danonoćno zamaraju čitav svijet oko sebe, a kad se nekom drugome desi stvarna katastrofa, onda zijev i odmahivanje rukom. Da, naravno, uz neki jako mudar u 'saberi se' stilu savjet.

Možeš makar biti toliko pristojan da kažeš kako ti je žao i da pitaš možeš li kako pomoći. Ili da saslušaš bez puno filozofije o tome što bi i kako trebalo dalje. Inače, što se mene tiče, hebi se. Brutalno. Živo biće, ne samo čovjek, mora moći i znati suosjećati. Inače se ni po čemu ne razlikuje od mrtve prirode.

Ne, ne, Ž., ne smatram ja da si ti okrugli kvadrat + bez tebe svijet bi bio pustinja....

Ali doista ne kužim zašto su moja razmišljanja tako usamljena.... Meni djeluju vrlo logično i racionalno....

I evo, recimo, Damir, on je tako normalan dečko, i nikako ne shvaća zašto mene npr. rečenice "glavu gore" i "nema predaje" ne ohrabruju.... To svima pomaže, a jedino u mojoj glavi se roje pitanja kao "A zašto bi glava morala stajati gore, kako to ičemu pomaže?" i "Zašto bi itko imao potrebu isticati kako nema predaje kad je do samog kraja života to tako očigledno samo po sebi?"

Tako da, Ž., u realnom, svakidašnjem, životnom slučaju, you're the normal one, whether you like it or not

Domina (citat):U međuvremenu se ova dosadna kućanica još nečeg sjetila-

Donedavno sam imala jedno 'prijateljstvo-koje-to-zapravo-nije-bilo-ali'-hbga-tko-bi-ga-znao-unaprijed-s-kime-ima-posla', sa ženom koja mi po godinama može biti majka. Inače uspješna žena i vrlo obrazovana.

Nakon što je mome S. iznenada umrla majka, ja sam njoj povjerila što nam se sve još iznizalo prije te tragedije, na što mi je ona hladno odvratila da to sada 'bacim iza sebe', jer je to gotova stvar i nastavim dalje. Ja sam onda, umjesto svog života, iza sebe bacila to nazovi prijateljstvo i nisam se pokajala. Jer ja sam o tome, kako je bolovala i umrla majka dotične, a koje nema još od vremena Tita, slušala čitave romane u nastavcima.

Nema mi goreg od narcisoidnih ego-tripera, koji o svojim, što manjim, što većim hranjima, danonoćno zamaraju čitav svijet oko sebe, a kad se nekom drugome desi stvarna katastrofa, onda zijev i odmahivanje rukom. Da, naravno, uz neki jako mudar u 'saberi se' stilu savjet.

Možeš makar biti toliko pristojan da kažeš kako ti je žao i da pitaš možeš li kako pomoći. Ili da saslušaš bez puno filozofije o tome što bi i kako trebalo dalje. Inače, što se mene tiče, hebi se. Brutalno. Živo biće, ne samo čovjek, mora moći i znati suosjećati. Inače se ni po čemu ne razlikuje od mrtve prirode.

I agree sa svime osim s jednim: mislim da ima pravo kada kaže da se sabereš i nastaviš dalje. E, sad, to ne smiješ reći hladno, kao da je to što si ti upravo ispričala pisdarija, jer to svakako nije. Mislim da moraš takve savjete davati s osjećajem i po mogućnosti sa smjernicom, što ti misliš da je dobar put ka sabiranju i nastavljanju dalje, prihvatila dotična osoba tvoju ideju ili ne. Nikako se ponašati kao da druga osoba nema pravi problem, nego samo ti, premda je objektivno tvoj problem daleko teži od njenog. Ako se tako postavila - onda dobro da si ju otkantala iz života. No, suština onoga što je rekla, mislim da je na mjestu, jer ti u tragičnim situacijama trebaš pomoć upravo za to: da se sabereš i nastaviš dalje s onim dijelom svog života koji tek počinje.

Osobno mislim da se ti super držiš i nadam se da ćeš naći način da učvrstiš te tvoje klimave noge da se nikada ne raspadnu

Ne slažem se u onom dijelu gdje kažeš da treba tako-i tako savjetovati. Nekad treba samo poslušati- jer mnoge su situacije preteške i prekomplicirane da bi se riješile i većina nas koji kroz njih prolazimo trebamo najprije smoći snage za nastavak- iako i sami znamo da se treba i mora dalje.
Prijatelj nije tu samo da savjetuje, nego i pruži utjehu kad treba. A nekad je sasvim dovoljno i da šuti, ako me razumiješ. I ja tebe volim.

Domina (citat):Ne slažem se u onom dijelu gdje kažeš da treba tako-i tako savjetovati. Nekad treba samo poslušati- jer mnoge su situacije preteške i prekomplicirane da bi se riješile i većina nas koji kroz njih prolazimo trebamo najprije smoći snage za nastavak- iako i sami znamo da se treba i mora dalje.
Prijatelj nije tu samo da savjetuje, nego i pruži utjehu kad treba. A nekad je sasvim dovoljno i da šuti, ako me razumiješ. I ja tebe volim.

Eh, to je sad do osobnog stanovišta. Ja volim da mi osoba do čijeg mi je mišljenja stalo, a potužim joj se, kaže što misli o mom problemu i pomogne mi u traženju rješenja. Od "žao mi je", "bit će sve u redu", "vrijeme liječi rane" (i tome slično) i dijeljenja tuge sa mnom (ili s kime god tko je u problemu) nema puno koristi. Zato ohrabrenja koja drugima pomažu, meni ili ne pomažu ili odmažu. Pomozi mi riješiti problem i eliminirati tugu, a ne da gubimo dragocjeno vrijeme - tako se i prema drugima postavljam. Žao mi je ako nisam dobar tješitelj, valjda ta racionalnost uništava svu čovječnost u meni....

A onda što ne valja s Magnificentovim: 'Glavu gore!'?

Ne rješava nikakav problem. Tj. gore sam i navela, u mojoj glavi se onda pojavi pitanje: "Zašto bi glava morala stajati gore, kako to rješava problem?"

Ja peezdim, serem, gnjavim.... i onda nazovem čovjeka da mi da skriptu. Dobro mi je reći: "Saberi se i nazovi Terihaja za skriptu!" - takve rečenice znaju ubrzati proces ali "glava gore" - wtf? Bila je dolje i dok sam zvala Terihaja, tako da je sasvim nebitno je li gore ili dolje ako je problem u fazi rješavanja. Jedino to je bitno - da se problem riješi, a glava će se ionako sama dići kad problem bude riješen.

Ratio, prokleti ratio....

A ipak tvrdiš da se stoicizam ogleda i u stavu prema problemu? Onda, dakle, nije u rješenju. Jer ako se tebi netko razboli, ne znam što bi to moglo riješiti, a suvremena medicina ne može. Što ti ili netko tko kaže 'saberi se' 'rješava', ako ne samo stav prema problemu? Ista stvar je i s rečenicom: 'Glavu gore'. Nema ama baš nikakve razlike, tvrdim da upadaš u kontradikciju.

Domina (citat):A ipak tvrdiš da se stoicizam ogleda i u stavu prema problemu? Onda, dakle, nije u rješenju. Jer ako se tebi netko razboli, ne znam što bi to moglo riješiti, a suvremena medicina ne može. Što ti ili netko tko kaže 'saberi se' 'rješava', ako ne samo stav prema problemu? Ista stvar je i s rečenicom: 'Glavu gore'. Nema ama baš nikakve razlike, tvrdim da upadaš u kontradikciju.

Pa da mi se netko razboli, a da suvremena medicina to ne može riješiti, opet bih tražila pomoć da me netko uputi na alternativnu medicinu i tome slično. Čovjek se u problemu utječe svim slamkama spasa.

I u takvoj situaciji opet bih htjela da mi netko kaže: "Saberi se, pokušaj s ovim, pokušaj s onim."

I tako sve do kraja, a ako sve propadne, onda samo dođi i zagrli me, a kad se malo smirim, ukaži mi što bih mogla naučiti iz postojeće tragedije za bolji budući život ako sama još uvijek ne vidim.

Ne čini mi se da sam upala u kontradikciju. Naravno, za sada, jer da bi 100% mogao tvrditi da bi tako-i-tako reagirao, to-i-to ti se mora doista i desiti. Ovako je sve samo dobrodržeća teorija. Ne želim ju nikada testirati u istinski tragičnoj praksi, a budem li ipak morala.... pa to je ionako jedina teorija koju ću imati....

Da, samo meni "saberi se" i "glavu gore" nije isto. "Glavu gore" meni znači "nemoj biti u qrcu", a "saberi se" mi znači "pokreni se, učini nešto, usprkos tome što te depresija obuzima". Čudan stav prema svemu tome imam, vrlo oštar i rigorozan. Kod mene nema plakanja radi plakanja samog, samo onog plakanja iz kojeg će se roditi bolje sutra. Kao Scarlett O'Hara i "Tommorow is another day" - i čvrsto vjerujem da se sutradan, nakon "Franky, my dear, I don't give a damn" i proplakane noći, probudila još jača nego prije.

Sky Walker (citat):Da, samo meni "saberi se" i "glavu gore" nije isto. "Glavu gore" meni znači "nemoj biti u qrcu", a "saberi se" mi znači "pokreni se, učini nešto, usprkos tome što te depresija obuzima". Čudan stav prema svemu tome imam, vrlo oštar i rigorozan. Kod mene nema plakanja radi plakanja samog, samo onog plakanja iz kojeg će se roditi bolje sutra. Kao Scarlett O'Hara i "Tommorow is another day" - i čvrsto vjerujem da se sutradan, nakon "Franky, my dear, I don't give a damn" i proplakane noći, probudila još jača nego prije.

'Glavu gore' znači 'budi hrabar, nemoj pokleknuti duhom, nije gotovo' ili barem tako mislim.

A što se tiče Nietzscheove da nas ono što nas ne ubije zapravo jača- mislim da ako vrijedi, vrijedi samo za neke ljude. Osobno me ničija bolest i smrt nisu ojačale, a za neke mislim da su me umalo i ubile. U kojem god smislu hoćeš, fizičkom ili psihičkom. Što sam ja fajter, eeee, to je druga priča. Ali kad bih rekla da me ojačalo, lagala bih i gotovo.

ajde Sky onda objasni sve do kraja sta sam mislio sa time "glavu gore", jer ovako zvuci bezvezno

Pa kolko znam, mislio si isto što i Ž.: 'budi hrabar, nemoj pokleknuti duhom, nije gotovo'. I onda si još dodao da se treba borit do kraja i sve to. I to je u redu, ali meni ne paše, jer sam jednostavno čudna biljčica. Kladim se da se nitko na ovom forumu ne bi složio sa mnom.... I šta sad, netko mora biti i lone rider....

ako gledam doslovnije... "glava dolje" znači gledaš u pod.. ne gledaš baš u daljinu.. ili u malo daljem slučaju.. izvadi glavu iz rupe(ako ćemo ko noj ).. ili još eventualno,da se ne bude tako kratkovidan.. digneš glavu,vidiš horizont,vidiš naprijed,imaš ići prema nečemu ako gledaš dolje i ideš naprijed velika je vjerojatnost da ćeš se u neš zabiti jer ne vidiš di ideš.. ali se zato moš vrtiti u mjestu

Mislim da je nekoga tjesiti u redu kada to situacija stvarno zahtjeva. Dakle, dat mu ohrabrenje, razmisliti o problemu, pokusati dokuciti nacin kako izaci iz njega, mozda pomoci sa nekim savjetom kako bi se ja snasao u toj situaciji ili slicno. Ali to su stvarno ekstremne situacije.

Inace smatram da su savjeti za pizdarije, vrijedanje inteligencije osobe koja prima savjet.

Recimo to ovako, malo iz zajebancije. Ne mislim to doslovno, nego da malo uveselimo raspravu mizantropijom


Ja se javim prijatelju i odemo na kavu. Pricam mu o tome kako mi je tesko jer imam ispit za par dana i slicno. Stvarno mi je tesko i zelim to podjeliti sa nekime. Ja bi od pravog prijatelja ocekivao da mi kaze: glavu gore, sto bi u prijevodu znacilo: gledaj... boli mene ku%#$rac za tvoj ispit, boli me ku%#$rac za tebe, sto se mene tice mozes ti i krepat. Ja bi ti to sve rado rekao ali bonton to bas ne dopusta, tako da se zadovolji sa "glavu gore" pedercino.

Mislim da je skroz bezobrazno od vas, što sam ja napravila hebeno zabavan tipfeler ovdje, a prošao je skroz neprimjećen (umjesto 'ruku pod ruku'- 'ruku pod TUKU').

Sad mi je bed sta pisem takve zajebancije dok su neki ljudi stvarno u teskim fazama.

Ugl, nisam bas sa vremenom najbolji, zato samo dodem na forum poput ljetne kise i nestanem. Pustam samo pizdarije za sobom.

Ja sam takodjer sklon padanju u svakakve melankolije. Gotovo nikada nisu vezane uz meni bliske ljude, vec uz egzistencijalne krize. Gledam na to ovako: Svaki covjek uleti u svijet kao istrazivac, pun ocekivanja i svakakvih nada. Dozivljavamo predivne trenutke da bogovima zahvaljujemo sto smo ovdje. Zivot je predivan. Ali kako je u prirodi sve ciklicno, tako je i u nasoj psihi. Dodu faze kada nas taj predivni svijet razocara, kada se pocnemo kolebati kao istrazivaci i onda se povlacimo u sebe. Utjehu mozemo traziti u drugim ljudima ili se sami nositi sa problemima. (Ja osobno preferiram sam sa sobom 1v1).

Sto vise znanja sakupljamo to vise odgovornosti moramo nositi, nekada se jednostavno dogodi da imamo previse informacija i da se dogodi nekakav klik u glavi, koji sve preispita i stvori gelštat sliku koja izgleda kao: hrpa govana. To su situacije kada osjecamo tjeskobu, paranoju, sve stvari koje smo cijenili vise nemaju ni smisla toliko, ljudi su postali prenaporni, previse obaveza ce nas ubiti itd itd... nema kraja...

I onda je bitno shvatiti da to nema ama bas nikakve veze sa svijetom, nego sa nama samima. (Govorim posebnom o problemima covjeka 21. stoljeca, zapadne civilizacije. Kada bi ovo rekao za neko ljudsko bice u Africi bio bi jebeni idiot).

Ja na takve situacije gledam ovako:

1. To je bitka. Rat se vodi svaki dan, od jutra kad ustanemo do kad idemo spavati. U takvim situacijama patnje covjek moze najvise nauciti, ali to ne znaci da ce biti lagano. Treba shvatiti neprijatelja i cijeniti ga, ali biti i svjesni toga da je on jak samo onoliko koliko mu mi moci dajemo

2. Patnja je nesto prirodno. Da nema patnje ne bi bilo ni napretka. To je jedan prirodan mehanizam koji nam govori da nesto nije u redu i da moramo neke stvari promjeniti.

3. Filozofija zivota (barem meni), je oruzje. To ne znaci da sam postao neunistiv, naprotiv svi smo mi ljudi... i ja samo cekam sljedecu bitku sa demonima svoje psihe. To je nesto predivno, nesto prirodno i nesto velicanstveno. To je prilika za rast i jacanje.

Luj, ne moraš strepiti da si nekog uvrijedio. Lijepo od tebe što si obziran, ali ne bih da tu itko zazire od ijedne teme iz bilo kojeg razloga.
Osobno obožavam malo uvrnut humor i sve se nadam da je i moj makar nekad takav.
Da ne duljim- ti si , Fish je , za JH recimo i nemam dovoljno dobrog smajlića i tako... Kad dođem na forum ja sva od sreće. Lijepo mi je tu.

Da se ja nadodam razgovoru o utješivanju.... savjeti ne služe GNJURCA. Iz mog iskustva, svi naprave svoje, svi znaju šta treba napravit, a i da ne znaju, kad im daš savjet, i dalje će neš deseto napraviti To nije negativna stvar, naravno

Što ljudima treba je rame i uho, suosječanje, oraspoloživanje što uključuje humor i komplimentiranje (ugl neš da zaborave nakratko negativne emocije). To sve govorim iz svoga iskustva, naravno Mora stvarno nešto grozno se desit da se netko ne da oraspoložit(iako hvala bogu nije mi nitko blizak bio u takvom stanju)

Jednom sam se čak smijao nakon i tijekom svake rečenice koje je frend izgovarao. Nije bilo majke mi namjerno, bio sam tako retardirane volje da me sve i ništa nasmijava, pa tako mi se i frend pridružio u smijehu Hvala bogu da je inteligentan, inače bi mislio da se njemu smijem pa bi se uvrijedio

Što je najgore, znajući da savjeti ne pomažu, ja i dalje ih dajem jer sam debil. Ja sam ko dijete koje se zabija konstantno u zid pokušavajući kroz njega uć u drugu sobu.

A pošto je Sky već čula ovo šalu, evo mi rezervna: Ja sam ko dijete koje je već godinama toliko debelo da ne može si vidjeti vlastitog flippera, ali i dalje jedem 5 krafni na dan

this is not funny...

am jokeing... now!