Filozofija zivota

ja barem mislim da je lakse vjerovat, nego ne vjerovat... al opet ne pretjerivat, ono vjerovat u bilo sta, kako god to zvao i definirao...
barem zivot bude bogatiji sa tim, imas nekakvu vodilju... amen

Pa ok, ali budimo realni: kakvog smisla ima tretirati boga kao nekakvog "šefa"? Wtf? Po čemu je on tako poseban da mi ima biti šef? Zato uvijek govorim o nečem što nema ni roda, ni spola, ni glavu, ni rep. O sili koja se ne može definirati. Jer samo u toj varijanti mogu svariti pojam "više sile". U suprotnom, bog kao nadmoćno biće meni dolazi u obzir jedino ako ima nadmoćnu tehnologiju. A ako je tako, onda nije ni bog, nego samo biće s boljom tehnologijom.

mozemo o ovome do drugog tjedna pa necemo nis dokazat. pa mozes ga nazvat i svemoguci Pero, ili el' Heffe, ako vjerujes da je "on" stvoritelj. Prihvatio sam naziv Bog jer mi se sad nije dalo davat neko drugo ime. vec sam objasnio o tome dovoljno pa mislim da nema smisla ponavljat. Zovi to kako hoces, ja "to" nazivam Bogom.

the magnificent one (citat):ja barem mislim da je lakse vjerovat, nego ne vjerovat... al opet ne pretjerivat, ono vjerovat u bilo sta, kako god to zvao i definirao...
barem zivot bude bogatiji sa tim, imas nekakvu vodilju... amen

E pa to je to, ljudi vjeruju jer je tako lakše, jer je to lakši put. Ja ne želim ići lakšim putem. Vodilja mi ne treba, sama sam si vodilja. Život mi je bogat i ovako, osobito misaoni život, s vjerom mi ne bi bio bogatiji, nego siromašniji, jer vjera zamućuje razum.

Baš zato što ljudi traže takve vanjske oslonce, nekakve vodilje u životu, da se uhvate za već postojeće misli, jer je tako lakše kročiti kroz život - zato i je njima lako manipulirati, zato ih se lako nagovori na pi**arije, danas i u prošlosti. Zato su ubili Isusa, zato su bili križarski ratovi, zato se desio WW2 - jer su ljudi trebali vodilju. Ja to ne mogu svariti. Ne treba ti vodilja izvana, vodilja je tvoj um, tj. ono što u njemu ostane kad eliminiraš vanjske utjecaje.

the magnificent one (citat):mozemo o ovome do drugog tjedna pa necemo nis dokazat. pa mozes ga nazvat i svemoguci Pero, ili el' Heffe, ako vjerujes da je "on" stvoritelj. Prihvatio sam naziv Bog jer mi se sad nije dalo davat neko drugo ime. vec sam objasnio o tome dovoljno pa mislim da nema smisla ponavljat. Zovi to kako hoces, ja "to" nazivam Bogom.

Ma nije ni do naziva, nego do same ideje da ljudi vjeruju u "stvoritelja". Kakav stvoritelj? A tko je stvorio tog stvoritelja? I tako možeš unazad do beskonačnosti. Nema "njega", nema "stvoritelja". To je izmišljotina ljudi kojima vječno treba neki povodac u životu za kojeg će se držat.

nije to bas tako kako ti kazes... to vriijedi samo ako si ovca i vjerski fanatik pa sve doslovno shvacas, pa te lako uvalit u neki đir pizdarija...
normalno da koristis svoj razum i zakljucivanje, al svejedno, vjera je samo nadopuna toga, koja bi treebala obogatit zivot... al opet ovisi o tumacenju, pa imamo vjersko iskoristavanje i sve druge izopacenosti izvucene iz toga...
probaj to gledat i malo na drugaciji nacin...

Btw, ja ću o ovoj temi pisat diplomski, pa kad vas izmbombardiram darvinizmom ko Saveznici Hamburg, nećete znat što vas je snašlo

slazem se da ne postoji neki smisao svega. medjutim to nije jedini smisao, tu su: smisao zivota - reprodukcija (zivot je svojstven svim zivim bicima. jos kad izbacimo razlike ili se vratimo u doba nasih najranijih predaka, kemijskih spojeva, zivot nije nista doli stvaranje sebi istih/slicnih kopija); smisao u zivotu - osobni ciljevi,...
zasto onda zivot? je li to samo slucajnost? pa u neku ruku je. medjutim s obzirom na postavljene zakone svemira moglo bi se reci da je zivot i nuznost, jer na kraju krajeva sve sto treba da se slucajnost desi je vrijeme, a toga ne fali. uz dovoljno vremena sve sto se moze desit, desit ce se

bi li zbog toga trebali biti deprimirani? ne vidim zasto...dio smo necega tako velikog, kompleksnog, jednostavnog i lijepog da bi trebali biti sretni samo zbog toga sto postojimo. imamo barem 5 osjetila kroz koje ga mozemo dozivjeti. um pomocu kojeg ga mozemo prucavati, shvatiti, koristiti... dosli smo do stanja u kojem proucavamo dijelove svemira koje nikad necemo dostici, udaljenosti tako male da ih nikad necemo moci vidjeti koje sezu do samog tkiva svemira/stvarnosti, a ljudi se zamaraju cinjenicom u koju je stranu <ubaci-"poznatu"-licnost> pisao jutros...

problem je sto sve to uzimamo zdravo za gotovo. brinu nas stvari koje su iskljucivo dio zivota koje nam je nametnulo drustvo. rodi se - skoluj - radi - umri, pritom postuj pravila igre i to je smisao naseg postojanja (poredak i postojanje odrejenih elemenata u zivotnom ciklusu ovisi o mjestu/vremenu rodjenja, kulturi, vjeri, sreci i nizom drugih faktora). i naravno da zbog takvog stanja vecina ljudi je nesretna...svi smo mi slobodni, ali samo u granicama koje je postavilo drustvo.

radi sto zelis i pusti da drugi rade sto zele i pritom samo treba paziti da ne ogranicavamo neciju slobodu. to je idealna situacija, ali nisam siguran koliko bi to dobro funkcioniralo, jer bi jos neke stvari trebale postati idealne. a svi znamo 2. zakon termodinamike koji nam kaze da svaki sustav tezi stanju vece neuredjenosti. da to nije samo neki pokusaj preslikavanja prirodnih zakona na drustvo najbolje prikazuje tzv kulturna evolucija koja nevjerojatno ubrzala kolicinu informacije koja tece i koja se stvara u nasem drustvu, a koja je takodjer povezana s gore spomenutim zakonom (veca neuredjenost -> vise informacije potrebno za opisati sustav). tako da na kraju ispada da smo samo jos jedan pijun u kozmickoj igri koju svemir igra sam sa sobom. bez svrhe, bez smisla...

od bozanstava tu je energija...u svakom slucaju ona je najbliza tom opisu...ona je tu, ne moze nastati ni nestati, samo prelazi iz jednog oblika u drugi...sve, aposlutno sve je energija, dodajte kulisu u obliku prostor-vremena i (trenutacno) 4 sile i eto naseg svemira...(trenutacno jer fizika daje model svemira, a trenutnom modelu je potrebno 4 sile kako bi se opisale sve interakcije. nastoji se smanjiti njihov broj, poopciti nekom elegantnijom koja ce opisati vise njih ili u idealnom slucaju sve 4, a mozda iskrsne i pokoja nova). tako da trenutacno grcki panteisti uzivaju svojih 15min slave, nakon sto je 20. st bilo u znaku atomista...

Ja sam shvatio jednu stvar. Jednoga dana ce knjige pisati o tome.

Ljudi koji ne vjeruju u Boga, nisu to odabrali, nego je Bog odabrao njih.

Rekao je: Vi niste dostojni da u mene vjerujete i zato cu vam oduzeti vjeru i dat najveceg neprijatelja vjere, zdrav razum. Odzivite ovaj zivot kako god hocete, a onda cete doci u pakao. I vjerujte, ja i ekipa mojih Kerubina kada cujemo onu vasu: U raju je dobro, al u paklu je ekipa. Uvijek se slatko nasmijemo. Kad bi te samo znali sto vas ceka

Zato je Bog vidio da se ja kolebam i poslao andjela Gabrijela u obliku boce dalmatinca meni. Naime jednu vecer sam otisao sam pit jedno sat i pol prije svih da malo misli razbistrim i dozivio prosvjetljenje.

Luj XIV (citat):Ja sam shvatio jednu stvar. Jednoga dana ce knjige pisati o tome.

Ljudi koji ne vjeruju u Boga, nisu to odabrali, nego je Bog odabrao njih.

Rekao je: Vi niste dostojni da u mene vjerujete i zato cu vam oduzeti vjeru i dat najveceg neprijatelja vjere, zdrav razum. Odzivite ovaj zivot kako god hocete, a onda cete doci u pakao. I vjerujte, ja i ekipa mojih Kerubina kada cujemo onu vasu: U raju je dobro, al u paklu je ekipa. Uvijek se slatko nasmijemo. Kad bi te samo znali sto vas ceka

Zato je Bog vidio da se ja kolebam i poslao andjela Gabrijela u obliku boce dalmatinca meni. Naime jednu vecer sam otisao sam pit jedno sat i pol prije svih da malo misli razbistrim i dozivio prosvjetljenje.

ahahahaha prosvjetljenje uz pomoc boce dalmatinca

the magnificent one (citat):nije to bas tako kako ti kazes... to vriijedi samo ako si ovca i vjerski fanatik pa sve doslovno shvacas, pa te lako uvalit u neki đir pizdarija...
normalno da koristis svoj razum i zakljucivanje, al svejedno, vjera je samo nadopuna toga, koja bi treebala obogatit zivot... al opet ovisi o tumacenju, pa imamo vjersko iskoristavanje i sve druge izopacenosti izvucene iz toga...
probaj to gledat i malo na drugaciji nacin...

Kao prvo, ni ti ni ja ne znamo kako je doista, jer je to out of our grasp. To su teme o kojima nikada nećemo znati istinu.

Kao drugo, ja stvari i jesam gledala na drugačiji način. Bila sam vrlo, vrlo religiozna, sve do 20-tih godina svoga života. I u jednom trenutku imala sam osjećaj kao da su mi se otvorile oči. Najprije sam bila izgubljena bez Boga, kao da sam izgubila čvrsto tlo pod nogama. A onda sam počela tražiti oslonac u sebi. I našla sam ga. Vjera je moj život samo osiromašila. Otkad se ne oslanjam na božansku pomoć i nadzor, puno više razmišljam, gradim samu sebe iznutra, vidim ljepotu života kakvu prije nisam vidjela. Isto tako, vidim bolje i svu žalost svijeta koji me okružuje, ali ga lakše podnosim bez vjere.

U jednom trenutku vjera stavlja blokadu na razum i zaključivanje. Pitaj samo Živanu, ona je vjernik vrijedan svakog divljenja i poštovanja. Sama će ti reći da neke stvari vezane uz vjeru ne možeš objasniti, ne možeš za njih uključiti razum, samo pustiti srcu da slijepo vjeruje. Utoliko sam i ja vjernik, jer vjerujem da postoji nekakav kozmički balans koji će sve poravnati da sjedne na svoje mjesto, ali ne onako kako bi mi htjeli, nego na način koji mi ne razumijemo zašto baš tako. Ne razumijem njegov mehanizam i ne garantiram da sam u pravu, stoga priznajem da u njega slijepo vjerujem. Ali ne oslanjam se na taj kozmički mehanizam, njime se samo tješim kad nešto krene po zlu. Oslanjam se samo na sebe i svoj um. Vjernici se oslanjaju na "nešto više" od samih sebe. Ja kažem da svi mi zajedno sačinjavamo "to nešto više", što znači da se nemamo na što osloniti osim na same sebe. I tu mislim da mi vjera nije slijepa, kad kažem da treba vjerovati samo u božanskog čovjeka, a to je svatko od nas, samo božanski dio u nama čvrsto spava.

pa normalno da neces nas biti slijep i vjerovat na takav nacin kad nesto ode u krivo, primjre recimo nisi dobio placu, pa ces se molit Bogu, ej Boze daj mi posalji para, malo sam kratak ovaj mjesec, nije da te varam, pogledaj kod mog sefa... pa ce ti kao "On" poslat. ono, wtf? to nema smisla. kao sto rekoh za eywu, tako kazem i za ovo... dodje na isto. To ne znaci da ces recimo sad ti dignut ruke od knjige i kad dodjes na usmeni vjerovat da ces proc samo zato jer si se svaki dan molila Bogu da prođes, i posto ti vjerujes u njega "On" ce te uslisit i prolazis bez beda... to bi bilo malo priglupo i naivno. na vjeru se ne mozes oslonit zdravo za gotovo, oslanjas se na sebe, al vjera pomaze na drugi nacin

A jbg, bit će da svatko govori iz iskustva. Ja govorim svoje jer je meni vjera samo odmogla. Nikad nisam imala toliko samopouzdanja i vjere u vlastite sposbnosti kao sada kad vjerujem samo u sebe.

Prije svega- Rusty, zbilja bi trebao više postati, ovaj ti je post hebeno zanimljiv.

U raspravi kod ostalih uočavam nekoliko problema. Prvi, u onoj teoriji, koje se već Blaise Pascal davno dosjetio, ali u malko izmjenjenoj i detaljnijoj varijanti- o tome da nam Bog treba, to jest, da je bolje vjerovati nego nevjerovati. Jer ako razumu ne možemo vjerovati, bolje je, metaforički rečeno, svoj ulog staviti na Boga. Kao u lutriji.

Iz toga slijede barem 2 protuargumenta. 1. Ako mi u nešto vjerujemo jer nam treba i htjeli bismo da postoji, to ne znači da to nešto ujedno zaista i postoji. Dokaz je, prema tome cirkularan ili, kako bih ja rekla, sam sebe hvata za rep- i nikako da uhvati. Nešto ili postoji ili ne postoji, htjeli mi to ili ne, vjerovali- ne vjerovali. Također, s Bogom se ne može trgovati, on nije budala. Ako postoji, ne možeš mu se lažno umiliti. Inače to nije Bog, jer sam već ja sama mudrija od njega.

Drugo, razum kao apsolut je, po meni, vrlo nizak plafon. I kad kreneš u njega udarati, lako dobiješ glavobolju, pa i potres mozga. Misliti da su svi odgovori u meni, značilo bi ograničiti svemir na jedan jedini ljudski, pa prema tome ograničeni, um. Hvala, ne bih. Ne mislim da sam toliko pametna.

Moral u sebi, onaj autonomni, stalno bije bitku s onim vanjskim, nametnutim- bilo da je riječ o vjerski utemeljenom ili humanističkom, ili pak o društvenim normama, zakonima... kako vam draže. Bezbroj je situacija u kojima moje ja hoće jedno, razum bi drugo, a moral izvan mene traži nešto treće. Na koga se osloniti? Kome, čemu ugoditi, kome, čemu odgovarati?

Uzmimo za primjer ženu koja je krala od banke, ona Njemica o kojoj se nedavno pisalo u medijima, da bi sirotinji, koja nema uvjete za kredit, omogućila da kredit ipak dobiju i tako se skuće. Nije pritom zaradila ni eura za sebe. Njen unutarnji moral očito je došao u koliziju s vanjskim i ona je odlučila kako je smatrala da treba. Ipak, postoji jedan zakon iznad oba morala, unutarnjeg i vanjskog, ako postoji, a to je onaj Božji, koji kaže- ne kradi. Nikome, pa ni hebenim bankarima koji kradu druge. E, sad, da se i banke toga pridržavaju, Bože dragi ljepote. Ali, ne pridržavaju se.
Ja bih, recimo, po svom autonomnom moralu postupila poput te Njemice. Pare koje bih tako dala mogle bi biti bilo čije, recimo da su vaše. Što bi tada vama vaš unutarnji moral rekao o mom postupku?
Mora postojati neki viši princip kojem moram težiti. Neki viši ideali od onih mili hedonističkoj Domini u meni. Koji birate, o tome sami odlučujete, ja biram Isusa- i bez kapi 'Dalmatinca'.

ej Ž, potpisujem tvoj komentar

Luj XIV (citat):Ja sam shvatio jednu stvar. Jednoga dana ce knjige pisati o tome.

Ljudi koji ne vjeruju u Boga, nisu to odabrali, nego je Bog odabrao njih.

Rekao je: Vi niste dostojni da u mene vjerujete i zato cu vam oduzeti vjeru i dat najveceg neprijatelja vjere, zdrav razum. Odzivite ovaj zivot kako god hocete, a onda cete doci u pakao. I vjerujte, ja i ekipa mojih Kerubina kada cujemo onu vasu: U raju je dobro, al u paklu je ekipa. Uvijek se slatko nasmijemo. Kad bi te samo znali sto vas ceka

Zato je Bog vidio da se ja kolebam i poslao andjela Gabrijela u obliku boce dalmatinca meni. Naime jednu vecer sam otisao sam pit jedno sat i pol prije svih da malo misli razbistrim i dozivio prosvjetljenje.

Sjetio si me nekih biblijskih redaka... (balkanski prijevodi su smiješni, pa ih ne čitam): http://www.biblegateway.com/passage/?search=2+Thessalonians+2:11-12&version=KJV

Kao prvo: Damire, tu sam jer si vadim s neta Rusko-japanski rat, pa kad sam već tu da kratko odgovorim.

Drugo: da odgovorim, jel

Ako ti, Damire, potpisuješ komentar od Ž., kako onda istovremeno tvrdiš da je bolje vjerovati u Boga nego ne? Ti si zapravo taj Blaise Pascal koji kaže da je bolje vjerovati u Boga nego ne, tj. tako ispada, zar ne? Ili sam ja tvoje riječi krivo shvatila (onaj dio kako je lakše vjerovati u Boga)?

Ž., super da si se sjetila tog primjera

Međutim, Ž., tvoje riječi "Mora postojati neki viši princip kojem moram težiti" zapravo znače da vrijedi princip koji važi za svih. Koji princip je to? Pokaži mi jednu točku koju netko smatra moralnom, a da ju takvom smatraju i svi ostali na planeti, da nam je to temelj, zajednička misao. Npr., ako je viši princip "ne ubij" - a uglavnom je, jer svetost života je nešto čega se čak i ovakvi luđaci kao ja držimo - on nije univerzalan. Svatko od nas ubit će npr. u samoobrani i taj viši princip istopit će se u tom trenu kao sladoled na suncu. Ili kad te netko tvoj na umoru tko se neviđeno muči moli da ga ubiješ, većina bi ubila, zar ne? To je unutar naše, zapadnjačke (ili wannabe zapadnjačke) kulture.

A što kod nekih kultura gdje se ubojstvo visoko moralno vrednuje? Tko tebi ili meni daje pravo da im kažemo: "Hej, ali svetost života - moj moralni princip vrijedi više od tvog!"?
To te ja pitam, kako ćeš znati da je baš tvoja kultura sa svojim moralnim principima u pravu, kad se moralni principi toliko razlikuju? Rekao bi čovjek: Ali postoji nešto daleko iznad svega toga našeg zemaljskog! Jer kod ljudi često nema zajedničke točke, a i kad ima, prilično je fleksibilna. Ja ti kažem: Ok, nadam se da si u pravu i da postoji princip iznad svih naših principa - ali pokaži mi ga.

prvo i prvo, KRISTINA ODI UCIT PICKA MU MATERINA, nemos bit na forumu i vadit info za ispit!
drugo... da slazem se da je bolje da vjerujem u njega nego da u nista ne vjerujem...
kao sta sam vec objasnio par puta i opet moram dolazit na isto.
da zakljucim ovo jer se vise ne mislim vracat na tu temu jer sad vec dosadjuje.
ovako, svi znamo da to sami ne mozemo odredit dali on postoji, kojeg je oblika ako i je u nekom obliku, tako da neznamo dali uopce i postoji. radi podosta stvari dobro dodje vjerovat u takav oblik postojanja. to ne znaci da ces se ko slijep drzat toga i cekat da te spasi, jer ces ovisno o situaciji ili popusit ili poginut, il nesto trece.
po meni to obogacuje zivot i svijest, a to znaci da koristim svoj mozak i oslanjam se na sebe.

i usput ovako jedan link : https://www.youtube.com/watch?v=Q5im0Ssyyus

Ova rasprava je izgubla sav moguci smisao, a i otisla je od pocetne teme.

Potpisujem kapitulaciju!

Sky Walker (citat):

Međutim, Ž., tvoje riječi "Mora postojati neki viši princip kojem moram težiti" zapravo znače da vrijedi princip koji važi za svih. Koji princip je to?

Gdje sam ja to tvrdila? Pročitaj moj post još jednom.
Svatko bira za sebe. Moj izbor je da vjerujem kako postoji nešto više od nas samih i više od svemira, iz razloga koje sam tu djelomično navela- i ja biram vjerovati da je to nešto Bog o kojem je govorio Isus. Ništa više.
Ne sviđa mi se ideja da sam sama sebi apsolut, a ako sam dobro shvatila tvoje je mišljenje da su svi odgovori u nama samima. Možda si ti u pravu, ne znam. Niti tvrdim da je moje mišljenje istina za sve. Ali jest za mene.

I ne kužim kad smo tu postali besmisleni tokom ove rasprave. Meni se baš činilo da nam je ovo najsmislenija rasprava dosad, s manjim odstupanjima u liku 'Dalmatinca' i mog malog provociranja s citatima iz Pisama. No, možda sam ja besmislena, pa zato...

mislim da ovu temu vise nema smisla nastavljat, sve smo rekli... samo sumiranje...

ova dva linka mi nekako tu pasu
link1
link2

pale blue dot je moja himna, vec sam dosadan postao sa time, stalno ga postam negdje

Luj XIV (citat):pale blue dot je moja himna, vec sam dosadan postao sa time, stalno ga postam negdje

same here (nadam se da ga nisi ovdje negdje vec stavio)