Filozofija zivota

hahaa, velicanstveni, jos malo fali samo. Jako malo, vidi se to.

Btw znam ponekad pretjerati, vidi se to, nadam se da nisam nekoga naljutio ili nesto

Ugl znam za tebe lars, a i za vas ovdje... vjerujem ti. Mozda jednoga dana shvatis sto sam htio reci, a mozda jednoga dana budes jos sigurniji u to sto vjerujes, u svakom slucaju rijeci su napisane.

To je jedan osvrt na vecinu ljudi, kao sto sam i napisao, ljudi koji shvacaju stanje stvari nemaju takvih problem, egzistencijalnih. Tj, nemaju neko vrijeme, ali demoni ce doci, uvjeren sam da sam po tom pitanju u pravu. Ali dobro, vidjet cemo to jos.

U svakom slucaju sve je pisano brzo, bez pregledavanja i puno gresaka, ne znam jesam li se uspio izraziti kako spada.

Domina (citat):
Da ne duljim- ti si , Fish je , za JH recimo i nemam dovoljno dobrog smajlića i tako

Ja sam i to ti je meni kompliment

Dvorac je možda lijep,
Piramida je možda zanimljiva,
Ali ono što je sigurno
Je da meni nema boljeg mjesta od cirkusa



Ovo je spomenuto tek sad zato jer:
Ja neka sječanja zgurnem u zaboravljena mjesta moga mozga, izvucem ih iz guzice kada najmanje očekujem i onda elaboriram to pamčenje znanjem koje imam u to vrijeme izvlačenja iz guzice. Tako da, randomness = Ja. Ali samo da znate, ja ne vjerujem u randomness. Randomness može samo svemiru postojati (ako). A za ljude = Randomness vidi večina, ali uvijek će biti netko tko će randomnessu dati značenje, tako da je randomness = organizirani kaos (= avangarda morao sam )

P.S. = Što ne znači da je tim umjetnicima njihovo djelo naizmjence, njima uvijek ima smisla(ili ga ima prije kreacije ili ga nadodaju promjenama ili ničime tijekom/kasnije). Trust me

Sky Walker (citat):

Luj XIV (citat):Ja mislim da Nijemci i Britanci uopce nisu hladni ljudi. Odnosno, mozda i jesu, na osnovu slike koje smo mi stvorili o njima. Ja mislim da sjever europe zahvaca zestoka globalizacija i amerikanizacija. Volio bi posjetiti sve zemlje, ali nikada ne bi otisao sa ovog seljackog mjesta zivjet negdje drugdje.

Mentalitet tih ljudi ti se moze svidjeti na prvu ruku, ali doc gore i zivjeti... mislim da bi se vratila u Hrvatsku i otisla na narodnjake samo da se osjetis zivom. Ne znam koliko sam objektivan, ali po mom osobnom iskustvu: sto sjevernije, IsuseKristeToNisuLjudiToSuRoboti.

A sto se tice te razlike izmedju prakse i teorije. Ono o cemu sam ja govorio kao filozofiji zivota, to nije nesto sto covjek prihvati i onda ceka zivotna iskusenja i testira teoriju. To je zivot sam, dakle nema buducnosti, samo sadasnjost

Ali tvoja se životna filozofija mijenja kroz život, u skladu s iskustvom kroz koje prolaziš. Ona koju imaš sada jer ti je sada u životu tako-i-tako promijenit će se ako se tvoj život promijeni recimo za 180 stupnjeva (Lars, to je upside down ONCE )

To nije čekanje da se teorija testira, nego ostavljanje otvorene mogućnosti da se jednom sa vlastitom životnom filozofijom uslijed životnih iskustava više nećeš slagati.

Ne znam ovo za sjevernjake, kako bi mi se svidjeli, ali ovako, sa strane gledano, fasciniraju me.... Kao Vulkanci, kod njih je sve tako logično
Ali nisam rekla da me ne bi razočarali.

Evo, podebljani dio teksta sve je lijepo objasnio.

Kod mene je bio slučaj da sam premlada sa svojima prolazila stvari koje ljudi doživljavaju u nekim poznijim godinama (a do tada se valjda napune baterije), pa možda nisam dobar primjer za testiranje ijedne suvisle životne filozofije. A činjenica je, željeli mi to priznati ili ne, da ih život testira.

Kad si mlad, imaš pravo i trebaš biti sretan i neopterećen. Onda dođu srednje godine i egzistencijalna pitanja/krize, zatim poznije godine i bolest i smrt skupa s njima. Ona naših bližnjih, prije svega roditelja, zatim braće ili sestara, a na kraju i nas samih ili, još gore, našeg bračnog druga... I to je tako u najboljoj od svih varijanti ovog našeg jedinog svijeta.

Kad si mlad, ne znaš što te čeka, uživaš u trenutku. Čiste glave i srca ili nakon pljuge i/ ili dobrog seksa , čini ti se da imaš snage promijeniti svijet. Misliš da živiš Sartreovu, po kojoj si sam tvorac vlastite sudbine. Vjeruješ da imaš slobodu koja to dopušta i da tvoji viši moralni principi to čak zahtijevaju od tebe.

Ali, život je nepredvidiv. I mnoga puta otkriješ da tvoj unutarnji moral govori jedno, a Darwin u tebi svim silama, unatoč tebi i drugima, nastoji preživjeti. U svijetu koji se nimalo ne ravna po ijednim, a kamoli višim moralnim principima, prisiljen si popuštati da bi opstao.

U kasnijim godinama više ni nisi čak ni individua, ako si ikad uistinu i bio. Tvoj je život neraskidivo isprepleten sa životima obitelji koju si stvorio, posebno s djetetom. Za to malo biće nema koji princip ne bi prekršio. Tvoje odluke više ne utječu samo na tebe, već na cijelu obitelj, posebno na njihovu slobodu.

I to je samo jedan u nizu primjera kad te život demantira.

Ja s 35 i nakon mnogih iskušenja, mislim (i nemojte vi meni da je to puno, evo Angeline, mlađa od mene pola godine, pa neka digne ruku onaj među vama tko bi joj oprostio. 'Ž. ti nisi Angelina.'- Dobro, sad, nećemo cjepidlačiti. )
da je ta ideja o posve racionalnom biću tek mit, ideja, ideal kojem težimo i ništa više od toga.

I mislim da je tuga, ona prava, ne mladenačka melankolija, razarajuća emocija. Pitanje je koliko ju se može svjesno kontrolirati, kad ona preplavi cijelo biće, mimo naše volje. Ne znam, ja nisam u potpunosti uspjela, vama želim više sreće.

Nadam se da će vaši roditelji živjeti 100 godina i umrijeti na nogama ili tiho u snu. Jesam li ja bila tvorac svoje sudbine kad sam odabrala brinuti o nepokretnom ocu i staroj i nemoćnoj majci, umjesto da po faksu moljakam potpise i svima objašnjavam što i kako mi je? Jesu li institucije i Bolonja okrutne, jer nisu imale razumijevanja da jedna studentica s malom bebom ima dva roditelja na svojoj brizi i realno ne može hodati po faksu kao ostali? Govorili su mi da sam izuzetna, neki se i svađali čiji ću znanstveni novak jednom biti, a danas gdje sam ja? I na kraju, kakav sam izbor imala? Za mene je postojao samo jedan i da mogu opet vratiti vrijeme jednako bih postupila.
Ne samo zato jer volim svoje i volim ih jako, nego zato što je u životu i inače tako da neke stvari možeš samo sam prolaziti. To je tako po prirodi stvari, ne samo meni, milijunima drugih ljudi.
Ima daleko strašnijih scenarija od mog, ali ja mogu pričati samo o sebi.

Koliko je život magija a koliko je, što bi Mao rekao- sve hranje osim pišanja- već ćete s vremenom sami otkriti.

Luj XIV (citat):hahaa, velicanstveni, jos malo fali samo. Jako malo, vidi se to.

Btw znam ponekad pretjerati, vidi se to, nadam se da nisam nekoga naljutio ili nesto

Ugl znam za tebe lars, a i za vas ovdje... vjerujem ti. Mozda jednoga dana shvatis sto sam htio reci, a mozda jednoga dana budes jos sigurniji u to sto vjerujes, u svakom slucaju rijeci su napisane.

To je jedan osvrt na vecinu ljudi, kao sto sam i napisao, ljudi koji shvacaju stanje stvari nemaju takvih problem, egzistencijalnih. Tj, nemaju neko vrijeme, ali demoni ce doci, uvjeren sam da sam po tom pitanju u pravu. Ali dobro, vidjet cemo to jos.

U svakom slucaju sve je pisano brzo, bez pregledavanja i puno gresaka, ne znam jesam li se uspio izraziti kako spada.

Ne bih da to shvatiš kao pritisak, ali ja osobno jedva čekam kad budeš imao više vremena između ispita, da pišeš po Forumu koliko te volja.

To nije čekanje da se teorija testira, nego ostavljanje otvorene mogućnosti da se jednom sa vlastitom životnom filozofijom uslijed životnih iskustava više nećeš slagati.

Shvacam ja sto vi zelite reci, mislim da ja istu stvar govorim samo na drugi nacin. Filozofija zivota je nesto sto postoji sada i onda nece nikada biti testirana osim sada. Ako sam ja sretan jedno odredeno razdoblje sa njom i kasnije mi zivot kaze dosta je... na to gledam kao normalnu stvar.

Ta filozofija zivota je bila dokazano ispravna i ja sam se slagao sa njom. Sada je doslo vrijeme kada se sadrzaj istrosio, a ostala je samo forma. Kao i sve u prirodi... najnormalnija stvar. Sada kada je zivot postavio teza iskusenja, moze i filozofija zivota otici na sljedecu razinu. Mozda se moze samo transformirati u neku drugu, prilagoditi se zahtjevima. Svejedno, kako god... ona uvijek pali, jer ne gleda nikad dugorocno i mjeri se samo u jednom: u kolicini srece u zivotu.

Zivot je tezak, svatko to shvati prije ili kasnije. Bio bogat ili siromasan, mlad ili star. Svi se moramo upoznati sa smrcu, sa bolesti, sa nestankom bliznjih i najmilijih, sa nepravdom u svijetu itd... Sve su to stvari poznate ljudskom rodu od pamtivjeka, pa svejedno imamo tisuce autenticnih primjera koji su pozivjeli ovaj zivot kao san, kao igru.

Ja ne zelim zvucati zanesenjacki, ali stvarno mislim da je to nesto za sto se isplati zivjeti i to je nesto sto se moze zivjeti. To je umijece, to su vrline. Jedini nacin za to postici je prakticiranje, prakticiranje vrlina ih jaca.

Zato mislim da je vrlo bitno zivjeti svaki dan, svaku sekundu, prakticirati to, a ne teoretizirati. Na zalost, koliko god nam je tesko znamo da postoje nezamislivo gori scenariji zivota ljudi nego nasi. Samo to sto imamo toplu vodu, uvijek za pojest nesto i krov nad glavom vec smo se uzdigli iznad 80% covjecanstva koje je zivjelo na ovome planetu.

Ne kazem da je lako, tesko je, mukotrpno i potrebna je vatra za to. Ali to je nesto za sto se isplati zivjeti i umrijeti.

Ne znam, tako ja barem gledam na te stvari. Ne znam koliko ce se to moje misljenje izmjeniti, jer to je vec postalo znanje. To je ucenje od drugih ljudi, od drugih primjera. To nije nesto teorijsko i apstraktno, ja ne trazim nesto transcendentno... Ja trazim ono sto nama pripada.

Ja sam jedan od onih koji nesto zagovaraju, ali nisu autenticni primjeri. Jedan od onih koji govori o teoriji, a to ne primjenjuje u praksi. Nisam autentican primjer, ali postajem sve jaci. Nadam se da ce postojati i tada ovaj forum, pa cete znati na cemu sam

Luj, ni ne znaš koliko kršćanina se u tebi skriva. Možda nekad napušenog, ali ipak- kršćanina.

Domina (citat):Luj, ni ne znaš koliko kršćanina se u tebi skriva. Možda nekad napušenog, ali ipak- kršćanina.

Domina, ti si zakon, ahahahaha

Ja volim Isusova ucenja i kad proucavam stare kulture i spise, on je takodjer nezaobilazan. To sto prezirem religiju koja je nastala iz njegovih ucenja, stavimo na stranu.

Sve religijska ucenja su u sustini iste, samo razlicite forme, prilagodene razlicitim kulturama.

napuseni krscanin

Vidi, sad se i potpisuje kao Sunce, što mi je to simpa, ej.

Ja mislim da se u svima nama skriva "kršćanin", osim što tučemo dogme intelektualnim toljagama, u svađi smo sa starozavjetnim zločestim Jahveom i mislimo da Isus nije bio "Božji sin", nego jedan mudar karizmatik s fantastičnim idejama.

Što se Vitasa tiče, ja u njegovim preispitivanjima vidim presliku svojih od prije par godina. Danas sam se uglavila u stavu kakav je lijepo opisao Lars. Čini mi se da i Vitas u tom smjeru ide, a Ž. je otišla u suprotnom od toga. Iskreno, mi ne možemo znati kako bi naše životne filozofije reagirale da se ikada nađemo u njenoj koži. Moguće da bi se sve što mislimo srušilo kao kula od karata. Možda i ne, jer svatko je različit i različito reagira na život.
Ja sam npr. postala ovo što sam danas nakon nekoliko umalo emotivno-psihičkih slomova od djetinjstva pa sve do cca. 20-te godine. Danas mislim da nije bilo razloga za njih, da su sve to više-manje bile sitnice koje nije trebalo doživljavati toliko teško koliko sam ih ja doživljavala tada, ali tada sam bila drugačija i slabija nego danas. Sa cca 10 godina, bila sam izrazito osjetljivo i emocionalno dijete koje se zbog problema u obitelji luđački treslo, čupalo si kose, grebalo se itd. Jedna od dražih misli bila mi je kako bi bilo da me auto pokupi dok prelazim cestu. To se i kasnije ponavljalo, a zadnji umalo slom doživjela sam s 20 godina kad sam zbog nesanice, hiperventilacije i ukočenosti ruku završila na hitnoj. Nakon toga, počela sam mijenjati stav prema životu dok nije postao ovo što je danas. On se još izgrađuje i rad na njemu trajat će sigurno cijeli život. Ali analiza problema, potraga za rješenjem, prihvaćanje života kakav je, nalaženje tračka ljepote u njemu baš takvom kakav je, sprečava me da se opet slomim i dobijem autodestruktivne nagone. Nikada to nije pravocrtno, često zastranim i skrenem u burne emotivne reakcije. Ali zasad mi uspijeva da se iz tog emotivnog pepela opet iznova rađam kao feniks razuma. Hoće li mi ideal hladne glave pomoći kad krenu teškoće kakve je Živana iskusila - o tome je sada nemoguće govoriti.

Što se tiče (be)smisla, u jednom se razlikujem od Larsa, Vitasa i Ž.: mislim da smisla ima, ozbiljnog, dubokog, kozmičkog smisla, ali ne vjerujem da ga čovjek na ovom stupnju svoje evolucije može spoznati. Stoga sam se izmirila sa vječnim traženjem istog i pronašla u njemu zadovoljstvo i nadu da će se zahvaljujući traženju možda jednom uspjeti aktivirati još koji promil mog mozga. Vjerujem da je sva istina, sva spoznaja, u našem jedva aktivnom mozgu, samo se s ovih 6% malo može. Od tih 6%, većina ljudi ne koristi ni pola, ne zato što ne može, nego zato što je tako lakše. Čini mi se da Vitasov tekst o besmislu ima korijene upravo u tome.
Doživljavam čovjeka kao (ovo je u prvom redu za Vitasa, jer je pročitao "Ilij/Olimp" ciklus, a ostali uguglajte, jer sam kratka s vremenom da objašnjavam o čemu se radi) biće kojem ne treba nanotehnologija da bi u sebi aktiviralo allnet, samo spremnost da čitav mozak, sa svim svojim vijugama i neuronima bude u funkciji.

Ja se slazem sa znanstvenom paradigmom kozmosa i sa vasim stavovima u smislu da vjerujem da stvari stvarno tako stoje. Fenomeni koji nisu objasnjeni biti ce uskoro sa razvitkom znanosti.

Taj dio o potencijalu ljudskoga mozga(da koristimo samo 2%,3%,6%,12% ne znam koliko vec verzija postoji) je raskrinkan u jednom znanstvenom casopisu. Navodno da to ljudi mistificiraju i na neki nacin si laskaju, ali cak i u svakodnevnim zivotnim okolnostima nas mozak je cijeli aktivan. E sad... jeli to istina ili ne, ne znam. Mislim da je mozak sposoban ciniti puno vise nego sto ga mi koristimo.

Mislim da su stare mudrosti odavno nasle rjesenja za sve nase psiholoske probleme, ali da mi nemamo pojma o tome. (iako nam je od starih skola misterija, filozofija, religija ostalo ponesto, mi se ne posvecujemo tome, a meni je to jedna od najbitnijih stvari u zivotu).

Ja sam rodjen u krscanskoj familiji i bio sam vjernik, kad sam poceo sam koristiti razum i istrazivati (citati knjige) prestao sam biti vjernik i postao ono sto ste vi sada. Ponekad bi imao brijice i uhvatio se za nesto, ali to je bilo toliko kratko i nebitno da nije vrijedno spominjanja.

Onda sam negdje oko treceg srednje poceo sumnjati u znanstvenu sliku svijeta. Otkrio sam neke stvari, dozivio neka iskustva koja su bila nevjerojatna. Knjige su se gomilale, znao sam i rasporediti hrpu smeca od potencijalno dobre literature. Recimo zavjere i new age brijice sam stavio pod lokot. Sada vec imam iza sebe veliku kolicinu literature, mozda cak vise znanstvene nego alternativne. (sve se svodilo na popularno znanstvenu literaturu + imam dobre prijatelje fizicare koji kuze kako stvari stoje).

U medjuvremenu sam takodjer proucavao (kad sam se rjesio te dogme religijske i postao ateist) komparativno religije i tradicije. Tako samo proucio najbitnije ideje covjecanstva, granice su mi bile tamo gdje svijet prestaje.

Vjernik Ateist Vjernik

Samo sto ovaj puta imam tisuce izbora i uzet cu si onu tradiciju koja mi najvise odgovara. Pocet cu zivjeti po njoj i ona ce postati moje ruho. Dopustit cu si da vjerujem da se stvari ne dogadaju slucajno, da sve ima svrhu itd itd, sve one stvari koje ljudi smatraju pizdarijama, ja vracam u svoj zivot samo zato jer mogu. To me usrecuje zato jer negdje u meni zivi umjetnik, mozda neka pjesnicka dusa, sanjar, kako god, kojem se ovo sranje ne svidja.

Zato se vracam u staru zabludu, Zeuse, Odine, Krishna, Isuse, Buddha, Sotono, Marduk, Ozirs vidmo se

Luj XIV (citat):Ja se slazem sa znanstvenom paradigmom kozmosa i sa vasim stavovima u smislu da vjerujem da stvari stvarno tako stoje. Fenomeni koji nisu objasnjeni biti ce uskoro sa razvitkom znanosti.

Taj dio o potencijalu ljudskoga mozga(da koristimo samo 2%,3%,6%,12% ne znam koliko vec verzija postoji) je raskrinkan u jednom znanstvenom casopisu. Navodno da to ljudi mistificiraju i na neki nacin si laskaju, ali cak i u svakodnevnim zivotnim okolnostima nas mozak je cijeli aktivan. E sad... jeli to istina ili ne, ne znam. Mislim da je mozak sposoban ciniti puno vise nego sto ga mi koristimo.

Mislim da su stare mudrosti odavno nasle rjesenja za sve nase psiholoske probleme, ali da mi nemamo pojma o tome. (iako nam je od starih skola misterija, filozofija, religija ostalo ponesto, mi se ne posvecujemo tome, a meni je to jedna od najbitnijih stvari u zivotu).

Ja sam rodjen u krscanskoj familiji i bio sam vjernik, kad sam poceo sam koristiti razum i istrazivati (citati knjige) prestao sam biti vjernik i postao ono sto ste vi sada. Ponekad bi imao brijice i uhvatio se za nesto, ali to je bilo toliko kratko i nebitno da nije vrijedno spominjanja.

Onda sam negdje oko treceg srednje poceo sumnjati u znanstvenu sliku svijeta. Otkrio sam neke stvari, dozivio neka iskustva koja su bila nevjerojatna. Knjige su se gomilale, znao sam i rasporediti hrpu smeca od potencijalno dobre literature. Recimo zavjere i new age brijice sam stavio pod lokot. Sada vec imam iza sebe veliku kolicinu literature, mozda cak vise znanstvene nego alternativne. (sve se svodilo na popularno znanstvenu literaturu + imam dobre prijatelje fizicare koji kuze kako stvari stoje).

U medjuvremenu sam takodjer proucavao (kad sam se rjesio te dogme religijske i postao ateist) komparativno religije i tradicije. Tako samo proucio najbitnije ideje covjecanstva, granice su mi bile tamo gdje svijet prestaje.

Vjernik Ateist Vjernik

Samo sto ovaj puta imam tisuce izbora i uzet cu si onu tradiciju koja mi najvise odgovara. Pocet cu zivjeti po njoj i ona ce postati moje ruho. Dopustit cu si da vjerujem da se stvari ne dogadaju slucajno, da sve ima svrhu itd itd, sve one stvari koje ljudi smatraju pizdarijama, ja vracam u svoj zivot samo zato jer mogu. To me usrecuje zato jer negdje u meni zivi umjetnik, mozda neka pjesnicka dusa, sanjar, kako god, kojem se ovo sranje ne svidja.

Zato se vracam u staru zabludu, Zeuse, Odine, Krishna, Isuse, Buddha, Sotono, Marduk, Ozirs vidmo se

Osim što ne mogu svariti ovo sa zabludama, jer smatram da ti ne trebaju religijske zablude da bi spoznao ljepotu svijeta i našao čaroliju u njemu, tj. maštu/umjetnost/dobrotu/suosjećanje/hrabrost/ideale itd., sve ono što si rekao da svijetu nedostaje. Možda se varam, ali čini mi se da religija nije ni najmanje potrebna za to, da čovjeku ne bi smjelo biti potrebno usmjeravanje, da duboko u sebi sve zna i sam, ali je ovako lakše prokrčiti si put.
Ali evo npr. sinoć su moji starci gledali neki priglup, katastrofalno loš film "Posljednji templar". Ja sam naletila pred kraj, i sad bilo je u điru to Ješuino evanđelje koje pobija dogmu da je Isus božji sin, nego je samo čovjek. I onda je ta neka ženska bacila to evanđelje u more i rekla da ne želi uništiti svim tim religioznim ljudima stup na koji se oslanja njihova dobrota, suosjećanje i sve to skupa. Meni takve stvari dignu živac, jer ne treba ti taj stup, ti si stup, sve je u tebi, samo si daj truda da pronađeš. Taj stup se i prečesto zloupotrebljava. Taj stup prečesto biva krivo shvaćen (kao dobra stara "Židovi su nam ubili Isusa, ubijmo mi Židove"). Evo, moja mama je poslije rekla da je ta ženska u pravu što je bacila to evanđelje, jer bi ono izazvalo kaos i ratove. I u pravu je, ali čitav sustav je na krivim temeljima, po meni ih treba srušiti, bez obzira na sve.

Možda griješim, možda jednom shvatim da griješim. Ali ja sam ateist (tj. antireligionist, ako takav izraz postoji, ako ne, od sada postoji ) samo zbog ovog što sam gore navela. Ne kažem da nema nikakve božanske sile, samo kažem da ona nije nigdje drugdje osim u svakom pojedinom biću.

a sa vjernicke strane kad kazu Bog je oko nas, Bog je i u nama? di si sad... opet mozes pitat zasto onda Bog dopusta ratove, patnju, itd... tu meni dolazi do izricaja ono iz avatara sta su za Eywu rekli, koje sam ja malo modificirao...

the magnificent one (citat):a sa vjernicke strane kad kazu Bog je oko nas, Bog je i u nama? di si sad... opet mozes pitat zasto onda Bog dopusta ratove, patnju, itd... tu meni dolazi do izricaja ono iz avatara sta su za Eywu rekli, koje sam ja malo modificirao...

To je s vjerničke strane. S moje, ateističke, Bog nije svemoćni tip koji nešto dopušta ili ne. S moje strane, Bog uopće ne postoji, pa ne mogu ni razmišljati o tome da li i zašto nešto dopušta, čini ili ne itd. Ja kažem da je ono što tražimo pozivajući se na Jahvea, Isusa, Allaha, Buddhu, Marduka, Ozirisa, Zeusa, Odina.... zapravo u nama, ljudima, i da stoga nema smisla govoriti o bogu ili bogovima, nego samo o čovjeku i općenito živim bićima. Bog je za mene životna sila, priroda, svemir, čovjek, životinja, biljka, zemlja, more, zvijezde.... čitav jedan uređen samoodržavajući sustav koji čovjek, nažalost, ne razumije. I tu nema neke sile koja će kad nešto krene po zlu sve urediti da opet bude dobro. Sredit će se samo od sebe, sjest će na svoje mjesto kao plima nakon oseke.

Bog je samo ime, mogli su ga nazvat el heffe, kozmicki savez, Q, Budha, itd, itd... Tako "je" dobio ime, jer su "ono" nesto morali nekako nazvat, zato i ima vise naziva i opet se sve u sustini vraca na isto, samo tumacenje ljudi savijaju prema svojoj percepciji.. to je samo naziv za nekakvu silu, koja postoji, a nitko ne moze to precizirat u kojem je obliku i dali ga uope zauzima. barem ja na to tako gledam.

the magnificent one (citat):Bog je samo ime, mogli su ga nazvat el heffe, kozmicki savez, Q, Budha, itd, itd... Tako "je" dobio ime, jer su "ono" nesto morali nekako nazvat, zato i ima vise naziva i opet se sve u sustini vraca na isto, samo tumacenje ljudi savijaju prema svojoj percepciji.. to je samo naziv za nekakvu silu, koja postoji, a nitko ne moze to precizirat u kojem je obliku i dali ga uope zauzima. barem ja na to tako gledam.

E, pa i ja se slažem s tobom, zato mi nikad ne bi palo na pamet pitat "A zašto bog dopušta da se događaju ružne stvari?"

Mislim, ja ću počet vjerovat u Eywu, Eywa mi je jedino smisleno božanstvo

Za one koji ne znaju o Eywi: http://james-camerons-avatar.wikia.com/wiki/Eywa

E, i šta me nervira - "ono nešto" su morali nekako nazvat i predstavit i onda je u svakoj kulturi skoro bog (ili vrhovni bog ako ih je više u panteonu) uvijek predstavljen kao nekakav muškarac! Neću, to je šovinizam! Živjela Eywa

Zato mi je super što u filmu "Dogma" Boga glumi Alanis Morissette

Btw, meni je to teško s imenom Bog, jer kad mi netko kaže Bog, onda odmah pomislim na bradatog starčića koji negdje odozgo s nekog oblaka gleda šta se na Zemlji zbiva i može sve sredit u treptaju oka. Ja volim reći "životni sustav" ili "Kozmos", ti izrazi mi se čini da svima daje na znanje da ne govorim o "tom nečem" što religija u koju su me nakon rođenja strpali doživljava kao svemoćnog i sveznajućeg tipa, nego o nečem kao što je Eywa iz Avatara ili Sila iz Ratova zvijezda.

pa nije nista cudno zasto su "ga" nazvali u muskom rodu a ne u zenskom. tad zene bas i nisu imale glasa... da se to dogodilo u danasnje vrijeme, nebi zelio ni pomisljat... ja cu ga samo nazvat el' Heffe

the magnificent one (citat):pa nije nista cudno zasto su "ga" nazvali u muskom rodu a ne u zenskom. tad zene bas i nisu imale glasa... da se to dogodilo u danasnje vrijeme, nebi zelio ni pomisljat... ja cu ga samo nazvat el' Heffe

El šefika?

ahahaha, mozda nekakvo muslimansko vjerovanje... mislim da je bolje ne cackat tu temu jer ne znam sta bi sve mogao iskopat...

the magnificent one (citat):pa nije nista cudno zasto su "ga" nazvali u muskom rodu a ne u zenskom. tad zene bas i nisu imale glasa... da se to dogodilo u danasnje vrijeme, nebi zelio ni pomisljat... ja cu ga samo nazvat el' Heffe

Ali najvjerojatnije nije uopće on, ni nego ONO, nešto, nedefinirano. Mrzim kad se govori o Bogu kao njemu, njoj.... kao o biću. Nema tog nadmoćnog sveobuhvaćajućeg bića, ne postoji. Bog NIJE biće. Točka.

I nije nam nikakav šef, niti nadmoćan nad nama. Nije El Heffe, nije Q. Nije. Nema nadmoć nad nikim.

(Jesam, zadrti ateist sam.)

joj e, ti si ateisticna mazga...

the magnificent one (citat):joj e, ti si ateisticna mazga...

Nisam, nego ne možeš ničime dokazat da Bog postoji, i da je uopće "on", i da je moćan, i da je glavni nad ljudima, njenjenjenje

Ja sam samo ko nevjerni Toma, meni moraš doć i upret prstom i reć: "Evo, zato sam u pravu, ovo ti je fizički dokaz da sam u pravu!" A to za Boga nemamo. Pa razmisli malo na temelju čega tvrdiš što tvrdiš kad ni ti nemaš dokaza. Tebi je možda vjera u nekog El Heffea koji će ti pomoć u životu ako mu se pomoliš dovoljna. Meni nije, ja tražim da taj El Heffe kaže: "Alo, tu sam, vidi me, opipljiv sam, recite jel vam treba šta!"
Ako mi se El Heffe ne ukaže pred očima, ja ne vjerujem i mislim da zbog toga nisam mazga. Kako možeš nekome reći: "Ej, ti ne vjeruješ jer si tvrdoglav ko mazga?" Wtf, to nema smisla....

Sky Walker (citat):

the magnificent one (citat):joj e, ti si ateisticna mazga...

Nisam, nego ne možeš ničime dokazat da Bog postoji, i da je uopće "on", i da je moćan, i da je glavni nad ljudima, njenjenjenje

Ja sam samo ko nevjerni Toma, meni moraš doć i upret prstom i reć: "Evo, zato sam u pravu, ovo ti je fizički dokaz da sam u pravu!" A to za Boga nemamo. Pa razmisli malo na temelju čega tvrdiš što tvrdiš kad ni ti nemaš dokaza. Tebi je možda vjera u nekog El Heffea koji će ti pomoć u životu ako mu se pomoliš dovoljna. Meni nije, ja tražim da taj El Heffe kaže: "Alo, tu sam, vidi me, opipljiv sam, recite jel vam treba šta!"
Ako mi se El Heffe ne ukaže pred očima, ja ne vjerujem i mislim da zbog toga nisam mazga. Kako možeš nekome reći: "Ej, ti ne vjeruješ jer si tvrdoglav ko mazga?" Wtf, to nema smisla....

Ista stvar i s tvojim kozmičkim balansom, Kix... Sad će ispasti da ja vječito podržavam Magnificenta, ali eto, i dalje mislim da si ti samo agnostik koji nastoji i sebe i druge uvjeriti da je ateist.

jebemu, dominame preduhitrila, i uzela mi cijeli tekst iz glave