Vjerujete li u reinkarnaciju?

di je blog ?

LOL

http://misakvecernji.blog.hr/

sry

Ja sam kao malo dijete imala neke bisere koji su sablaznjavali moje roditelje, tipa vidim sliku gondole i uskliknem "Ah gondola, ja sam se u njima nekad vozila u Veneciji", ili lista tata neku knjigu sa mnom i prije no sto uspije ista reci ja kazem pokazujuci na sliku "Znas ovo ti je kamena knjiga. Ja sam ih nekad davno pisala". A nismo imali televizor, nisam jos znala citati i to bih vidjela po prvi put. Ne sjecam se toga jer sam bila premala, ali moji roditelji nisu nikad zaboravili

Citala sam o eksperimentima s LSD-om u kojima su ljudi imali (izmedju ostalog) i iskustva slicna onom opisanom u Misakovom blogu. Mozda mozete pronaci na netu, izvodio ih je Stanislav Grof.

Tyra, si kad pokušala naći neke metode da se prisjetiš više?

Što se tiče potrebe ljudstva za Bogom, tu nema dileme. Mene u cijeloj štoriji najviše muči pitanje ZAŠTO?? Zbog čega uopće postoji ta bezumna potreba za Bogom/bogovima? Ok, zato što imamo issues sa egom, jer želimo biti vječni, pa tu nalazimo utočište od straha pred ništavilom, bla bla bla. Ali zašto to želimo? Zašto takav mentalni sklop koji se ne može pomiriti s time da je kozmička pizdarija? Daleko od toga da se i ja mogu pomiriti s time, ja isto tražim ljudsku besmrtnost u uzvišenosti "duha", potrazi za smislom i najviše od svega - pouzdavanjem u ljudski mozak. Ali ne mogu se prestati pitati zašto tome težim, zašto svi moji kolege ljudi tome teže, samo svatko na različite načine. Pa čak i ona primitivna ljudska bića koja bezumno idu u crkvu svake nedjelje ujutro ne razmišljajući zapravo o tome u što i zašto "vjeruju", teže istome, samo nesvjesni toga. Mene će razlozi koji uzrokuju težnju za besmrtnosti zauvijek mučiti. Uzela sam u knjižnici neki dan knjigu "'Božji' dio mozga" Matthewa Alpera da vidim što on ima za reći o tome. Iskreno, zasad ništa novo. Javim je li što bitno rekao kad završim knjigu.

Ono što mi Vitas i Lars govore, da je uzrok tome što me muči ego - da, istina je, ali moje pitanje je: što je uzrok egu? Da li Tolle o tome govori?

Što više razmišljam, to više uviđam da je svuda, kod svih kozmičko-duhovnih pitanja, prisutan regressum ad infinitum.
Kako je moguća ideja nepokretnog pokretača, otkuda se on stvorio? Sam iz sebe? Iz čega, iz ništavila? A otkud ništavilo?
Kako je nastao svemir? Velikim praskom? "Proučavajući fiziku, naučio sam na koji je način nastao svemir prije otprilike trinaest milijardi godina, kada je cjelokupna materija bila sažeta u jednoj jedinoj točki čiste energije. Pritisak je u toj točki bio očito toliko ogroman da je ona eruptirala u velikoj eksploziji čija je posljedica bila oslobađanje energije cijelog svemira u beskonačan, prazan prostor. Taj događaj znanstvenici zovu velikim praskom." (Matthew Alper: "'Božji' dio mozga")
Sve je to krasno, ali nigdje nikada nitko nije objasnio otkud ta jedna jedina točka čiste energije u beskonačnom praznom prostoru. Otkud uopće beskonačan prazan prostor?
Isto je i s reinkarnacijom. Sklona sam joj, ne znam zašto, premda ne vjerujem bezuvjetno u nju, jer nemam dokaze, a nevjerni sam Toma kojem morate dati da zarije prste u Isusove rane. Neka duše i kolaju iz jednog tijela u drugo, ali otkud one? Kada, gdje i kako su nastale?
Otkud pokretačka energija života igdje u svemiru? Otkud uostalom svemir, otkud ništavilo koje je navodno bilo prije njega?

To je ono što želim, da ovaj regres prestane, da napokon dođemo do odgovora koji neće generirati novo pitanje.

To je nemoguce, nedokucivo poput beskonacnosti.

Barem imamo dar postaviti takva pitanja, vidis kako je nevjerojatno da jedna nakupina bioloskih mutacija moze uopce imati predodzbu o necem takvom poput beskonacnosti. To je predivno

U tom smislu, Kix, reinkarnacija je još i više odraz ega, odnosno egoizma, antropomorfizma, kako hoćeš- jer misliti da se uvijek jedna duša, ona naša, ponavlja u bezbroj života je u najmanju ruku narcisoidno.

Baš si me našla danas s ovim postom...

Ono gdje, mislim, sve teorije o postojanju Boga padaju u vodu, nije egoistična potreba da si damo viši smisao, već problem postojanja zla i patnje. Problem zla je inače vječan teološki problem i sva moguća rješenja koja je teologija dosad ponudila nisu uspjela da ga razrješe i neće.

Vjernici, posebno fundamentalisti, kad im se taj problem spomene, uvijek najprije pomisle da ga postavljaš iz neznanja. Ali, evo, ja znam sve, baš sve argumente koje mi bilo koja od religija može ponuditi, sve sam ih godinama izučavala, a opet, ako ću biti iskrena, priznat ću da sva jednako vrijede, odnosno ne vrijede pišljiva boba.

Od one o prvom grijehu, zbog kojeg smo svi mi smrtni i skloni bolestima, preko sotone kao palog anđela, pa do one biblijske, koja kaže da se na invalidima poznaje (manifestira) milost Božja, sve su to najobičnija hranja.

Ja gledam svog oca, iz dana u dan i znam, nema tog ograničenog uma koji se na njega ne bi smilovao, a kamoli neki neograničen, kakav po definiciji ima Bog. Koji su razlozi zbog kojih se čovjek mora tako patiti? Nema ih. Mogu ja sad hrati teološke do besvijesti, ali to neće ništa objasniti. Ni promijeniti. Kao što neće ni objasniti ni promijeniti činjenicu da se malu djecu može neometano mučiti, silovati i ubiti.
Ako ja, koja sam nitko i ništa, na to ne bih ostala ravnodušna, već bih i život dala da pomognem tuđem, nepoznatom djetetu, zašto Bog, koji mu je otac, koji ga je stvorio, ne poduzima ništa? To meni nitko nikad neće moći objasniti nijednom filozofijom i teologijom. I zato ja nemam dokaz da Bog postoji, imam samo srce koje voli Kristov put i nastoji ga slijediti.

Moja je vjera , zapravo, na klimavim nogama...

Pa nitko ne kaže da ćemo išta više stić otkriti ili da uopče možemo. Bitno da mi istražujemo

A za izvor ega, ne sječam se dali je šta rekao (a i nisam još do kraja pročitao) ali nekako mi je logičan. Biološke stvari sa strane, ego je vjerovatno nastao instinktom i evolucijom. Bez ega bi bili mrtvi

Sky Walker (citat):Tyra, si kad pokušala naći neke metode da se prisjetiš više?

Što se tiče potrebe ljudstva za Bogom, tu nema dileme. Mene u cijeloj štoriji najviše muči pitanje ZAŠTO?? Zbog čega uopće postoji ta bezumna potreba za Bogom/bogovima? Ok, zato što imamo issues sa egom, jer želimo biti vječni, pa tu nalazimo utočište od straha pred ništavilom, bla bla bla. Ali zašto to želimo? Zašto takav mentalni sklop koji se ne može pomiriti s time da je kozmička pizdarija? Daleko od toga da se i ja mogu pomiriti s time, ja isto tražim ljudsku besmrtnost u uzvišenosti "duha", potrazi za smislom i najviše od svega - pouzdavanjem u ljudski mozak. Ali ne mogu se prestati pitati zašto tome težim, zašto svi moji kolege ljudi tome teže, samo svatko na različite načine. Pa čak i ona primitivna ljudska bića koja bezumno idu u crkvu svake nedjelje ujutro ne razmišljajući zapravo o tome u što i zašto "vjeruju", teže istome, samo nesvjesni toga. Mene će razlozi koji uzrokuju težnju za besmrtnosti zauvijek mučiti. Uzela sam u knjižnici neki dan knjigu "'Božji' dio mozga" Matthewa Alpera da vidim što on ima za reći o tome. Iskreno, zasad ništa novo. Javim je li što bitno rekao kad završim knjigu.

Ono što mi Vitas i Lars govore, da je uzrok tome što me muči ego - da, istina je, ali moje pitanje je: što je uzrok egu? Da li Tolle o tome govori?

Što više razmišljam, to više uviđam da je svuda, kod svih kozmičko-duhovnih pitanja, prisutan regressum ad infinitum.
Kako je moguća ideja nepokretnog pokretača, otkuda se on stvorio? Sam iz sebe? Iz čega, iz ništavila? A otkud ništavilo?
Kako je nastao svemir? Velikim praskom? "Proučavajući fiziku, naučio sam na koji je način nastao svemir prije otprilike trinaest milijardi godina, kada je cjelokupna materija bila sažeta u jednoj jedinoj točki čiste energije. Pritisak je u toj točki bio očito toliko ogroman da je ona eruptirala u velikoj eksploziji čija je posljedica bila oslobađanje energije cijelog svemira u beskonačan, prazan prostor. Taj događaj znanstvenici zovu velikim praskom." (Matthew Alper: "'Božji' dio mozga")
Sve je to krasno, ali nigdje nikada nitko nije objasnio otkud ta jedna jedina točka čiste energije u beskonačnom praznom prostoru. Otkud uopće beskonačan prazan prostor?
Isto je i s reinkarnacijom. Sklona sam joj, ne znam zašto, premda ne vjerujem bezuvjetno u nju, jer nemam dokaze, a nevjerni sam Toma kojem morate dati da zarije prste u Isusove rane. Neka duše i kolaju iz jednog tijela u drugo, ali otkud one? Kada, gdje i kako su nastale?
Otkud pokretačka energija života igdje u svemiru? Otkud uostalom svemir, otkud ništavilo koje je navodno bilo prije njega?

To je ono što želim, da ovaj regres prestane, da napokon dođemo do odgovora koji neće generirati novo pitanje.

pa zašto je nešto moralo nastati uopće?možda je cijelo vrijeme tu.. i neće nikada nestati
zato se meni sviđaju fraktali npr.. ja njih gledam i oni meni savršeno sve objašnjavaju kako se kreće
ovisno kako gledaš ti si jedan ograničeni dio u neograničenom,jer je takva naša perspektiva,i za ovaj životni tok za koji se većina bori to je i ono što imamo.zato imamo ego,da se možemo sudarati sa drugim ego-ima,da se možemo odmjeravati,uspoređivati,pozicionirati.. mislim da bi se ljudi pogubili da najednom svi žive vječno,i ovako ih sam pojam izluđuje,a da ne kažem da je iskustveno okusiti vječnost prilično neugodno kada je ego u pitanju ne moraš ti ništa raditi,nitko te ne tjera osim tebe,jel te svemir tjera da ga spoznaš(eventualno mami,ali ne tjera) ?.. niti itko preispituje tvoje motive želiš znati.. uči ti moraš otkriti iskustveno to za sebe,ne samo kroz knjige i intelektualno.. fali tu puno više praktične introspekcije.. ja ponekada isto radije idem čitati o nekoj temi umjesto da radim praktično vezano uz tu temu pa se tješim da i sa čitanjem imam isti/sličan efekt,a zapravo samo hranim svoju ljenost.. mi istražujemo više na van,onaj put na unutra se rijetko tko odluči a i kada se netko odluči to ne zvuči baš najbolje..

http://en.wikipedia.org/wiki/File:Serpiente_alquimica.jpg

ja ni ne kužim kakva bi točno trebala biti vizija boga ? to me više buni od samog boga dal postoji ili ne.. ako postoji postoji,ako ne ne.. ali ako postoji,kakav bi on trebao biti?zašto njega treba biti briga za dobro?ili zašto ga nije briga za zlo koje se dešava?zašto bi ga trebalo uopće biti briga išta,zar je on čovjek,otkud njemu osobnost?mi imamo takav svemir.. dinamičan.. koji se kreće između suprotnosti,jedna ideja dolazi do izražaja tek u odnosu na neku njoj suprotnu.. jer tako može doći do nekog balansa,kojemu se na kraju sve ionako vrati.. ali zašto onda težimo(neki) dobrome?pa eto.. to je onaj man of faith u meni,koji govori da ima nešto više u nama do čega trebamo doći,ako smo mogli tehnologiju toliko razviti,zašto se mi sami tako sporo razvijamo..a nas vrijeme ni ne čeka,niti pita.. mi možemo otići u nekom još gorem tijeku.. u jedan ekstrem.. izbombardirati ćemo se.. i balans će biti zadovoljen,u tom trenutku nastati će novi big bang i sve opet ispočetka..

da.. zaboravio sam na boga.. pročitao sam negdje.. energija je jedna,bog je jedan.. to je to valjda.. ono neobjektivno,bez ljudskog lica,ali zaslužno za kretanje..

valjda ima neš od ovoga smisla..

Sjetio sam se da postoji teorija da u našem DNK se nalazi neka sječanja naši pretka. Jako zanimljiva teorija kada uzmete u obzir ta "sječanja" ili instinkte