Vjerujete li u reinkarnaciju?

Ja moram priznati da ne vjerujem ni najmanje. Dosta sam čitala o tome u Bhagavad Giti i nije mi sjelo najbolje. Ideja da se konstantno ponavljamo, kroz razne životne oblike ne zvuči mi moguće. Prije da smo to što jesmo, da umremo kao i sav ostali živi svijet, vraćamo se na početak hranidbenog lanca i priča je gotova. Osim ako iza ove dimenzije nema još neka, a ja sam krejzi kršćanka, pa bolje da šutim.

Koji su vaši argumenti za ili protiv?

George Carlin je zapitao logiku reinkarnacije. Ajmo reci da smo poceli s 10.000 ljudi (ili s 2, prema bibliji). Danas nas je 7 milijardi skoro. To znaci da netko printa duse! Otkud dolaze ekstra zivoti? Zasto su oni novi? itd itd. ugl bolje je on to rekao nego sto sam ja napisao ovdje XD

Ne vjerujem u to a tko vjeruje u to, ne bi se trebao radovat tome. Zasto? Zato jer po tome ti se ne sjecas sta je bilo u proslom zivotu (osim mozda koji deja vu ili nagon), znaci ISTI kujac kao da umres i nema nista poslije toga.

Ako ti postanes Marija, ti se neces sjecas proslog sebe, pa sta te onda boli kurac ako si nova ili nisi? Tvoje proslo ja za tebe ne postoji, ti kao da si zivio/la samo jednom.

A i preegocentricna mi je da ideja da smo mi toliko posebni da MORAMO opet zivjet (isto vrijedi i za after life). Pre samougodavajuca misao, ko kada smo mislili da smo u centru svemira

Naravno, ne zelim vrijedat nikog tko vjeruje u to ovdje Malo sam napadnije to napisao nego sto sam htio, ispricavam se

EDIT: pobjegla mi koja prostacina, editirao

Više je ljudi, manje je životinja, a duše teku iz životinja u ljude i obrnuto, ovisno o kozmičkim zaslugama tokom života. Ja ne znam u što vjerujem, nisam se pronašla nigdje. Ali najrazumnije mi zvuči nekakav kozmički balans. Imate u filmu Avatar božanstvo tih aliena, zove se Eywa, koje je posvuda i svakom živom biću, tj. radi se o interakciji i razmjeni energije, što je jedna ljudska znanstvenica uspjela biološkim ispitivanjima ustanoviti kao stvarno, a ne kao primitivna u ničem utemeljena domorodačka uvjerenja. I sad taj glavni lik, čovjek, u jednom trenutku pita Eywu za pomoć da planet i njegovi stanovnici ne budu uništeni, na što mu glavna likica, domorotkinja alienka kaže: "Our great mother Eywa does not take sides, (...); only protects the balance of life." Tako ja doživljavam cijeli Univerzum i zato mi se ideja reinkarnacije ne čini nemoguća. Ne može se dokazati da je istinita, ali ne može se dokazati ni da je lažna, kao što je slučaj s većinom kozmičkih pitanja. Zato smatram da je dobro otvoriti um za sve opcije i ne opredijeliti se za nijednu, već samo o njima mnogo razmišljati. Pa možda jednog dana tako uspijemo aktivirati i ostatak mozga i shvatimo mnoge istine koje na ovom evolucijskom stupnju ne možemo spoznati.

Premda, ova tema po meni spada pod duhovnost i religiju, s obzirom da je to u suštini budizam. Zar ne?

Sky Walker (citat): Ne može se dokazati da je istinita, ali ne može se dokazati ni da je lažna, kao što je slučaj s većinom kozmičkih pitanja. Zato smatram da je dobro otvoriti um za sve opcije i ne opredijeliti se za nijednu, već samo o njima mnogo razmišljati. .

E, to si lijepo rekla. Ima puno tema za kojemo mozemo to rec. Da se razjasnim, ja ne kazem da je nemoguca, ali da mi je dosta vjerovatnije da ne postoji. Ako znanost pokaze da postoji, necu se odupirat istini

Ž., sjećaš se ono kad smo razgovarale o kozmičkoj pravdi i nepravdi, pa si ti rekla da smatraš da je sve kaos, a ja sam rekla da mislim da je sve veoma uređeno i izbalansirano, samo smo mi u cijelom sustavu manji od mrava i ne možemo uvidjeti taj red? Pa evo, cijelo moje uvjerenje može se sažeti u tu rečenicu: "Our great mother Eywa does not take sides, (...); only protects the balance of life."

Kako ti se ta ideja čini kad ju se tako sažme? Mnogi zaziru od takve ideje jer im je suviše pesimistična.

Stavila sam ovu temu pod ovaj forum valjda najviše zato jer je meni reinkarnacija strana,ali i jer Budizam nije vjera, već filozofija. Budisti, naime, ne vjeruju u Boga.

SW, ti mene uvijek iznenadiš, koliko si zapravo religiozna, a da ni ne znaš. Mislim da ateist, u klasičnom smislu, ne bi imao tvoje mišljenje, ne bi vjerovao u kozmički balans i slične teorije. Zanimljivo je koliko smo mi ljudi kompleksna bića.

Što se ove teme tiče, U potpunosti se slažen s JH. On je napisao baš sve što i sama mislim, pa nije potrebno ponavljati.

Ni u tom kozmičkom balansu ne bih vidjela smisao reinkarnacije.

Mislim da je to vrsta utjeha za ljude koji se boje smrti, a i sredstvo zastrašivanja. Primjerice, ono što je u kršćanstvu pakao, u budizmu lako postane reinkarnacija. Jer, nije lijepa pomisao da u drugom životu recimo završiš kao pregažena mačka. Za nirvanu treba postizati više stupnjeve svijesti i.e. biti dobar, lišen želja i živjeti isposnički.

Ja mislim da na svijetu ne postoji niti jedan nevjernik, ateisti su isto vjernici. Oni vjeruju da ne postoji nikakva visa sila i da su ljudi slucajni produkti evolucije. Nitko ne moze za ista reci da je siguran, therefore, we all are believers.

Ono sto je rekao Lars za reinkarnaciju, to je po meni najveci problem, odnosno ne razumijem taj dio. Stanovnistvo planeta eksponencijalno raste, sto to znaci da imamo rodiliste dusa? da se duse cijepaju? da zivotinjske prelaze u ljudske? To je samo jedan od, ali po meni najveci.


A sto se tice "za" reinkarnaciju: kada su ljudi poceli istrazivati hipnoze i regresije poceli su dolazit do takvih zakljucaka koji se slazu sa najstarijim filozofijama svijeta. Jednostavno ljudi bi se sjecali nekih zivota koji nemaju ama bas ikakve veze sa njihovima i nisu ih mogli izmisliti, navodno su cak ljudi pricali na drugim jezicima, starim, drevnim jezicima... Onda u indiji je bio neki mladi decko koji se sjecao cijeloga prosloga zivota i opisao je sve do detalja gdje je zivio i kako je umro. Na kraju su pronasli to mjesto kojih stotinjak km od njegova sela. On nikada nije izasao iz sela. Takvih slucajeva postoji jako, jako, jako puno. Samo pitanje je vjerujemo li im?

Osobno sam jako skeptična kad su te priče o sjećanjima na prošle živote u pitanju.
Mislim da ima mnogo sličnih tema koje su namjerno tako obrađene, da 'vuku' čitatelja/gledatelja jednom 'jedinom' zaključku.

Otkako imamo MAX TV, redovito pratim kanal 'Zone Reality', jer osim što pušta meni najdraže, forenzičke dokumentarce, postoji i cijela serija dokumentaraca na temu onostranog. Jako su dobro napravljeni, pa vjerujem da i najracionalniji padaju u napast da povjeruju u opsjednute kuće, krugove u žitu, Roswell, Chupacabru i što sve ne. To je zato jer se redovito iznose samo 'dokazi' u prilog tim teorijama, naravno radi senzacionalizma, a argumeti protiv se ostavljaju gledatelju na volju- ne iznose se.
Zato ja volim analitičku filozofiju- ona te uči misliti. Uči te svaki problem sagledati iz svih mogućih kuteva. Tu padaju i najjače teorije, ali bez toga se ne može ni do kakve do istine.

ali onda se postavlja pitanje kome vjerovati i kako ikada mozes znati da je neka informacija tocna. Recimo da o telekinezi postoji 10 000 slucajeva sa jos toliko svjedoka koji su vidjeli. Kako nam analiticka filozofija moze pomoci u tome?

Recimo po meni sve audio, audiovizualne snimke ne stoje. Dakle stvari snimane mobitelima, kamerama itd, iz razloga sto tesko mogu povjerovati u to jer znam kako se lako moze sve namontirati. Kada recimo citam nesto na internetu znam da tome ne mogu vjerovati, kada pise npr "znanstveno je dokazano" znam da nije. Vidi se da imamo ogromno zagadenje beskorisnih, laznih i zatupljujucih informacija. Cak i citanje neke knjige, koja sustavno, lijepo slaze argumente, dokaze itd... zna biti laz. Mozda nisu sve informacije lazne sa intencijom, vjerojatno je da se radi o domino efektu dezinformacija.

Ali kako se postaviti sa slucajem u kojem imamo ljudska svjedocanstva, gdje ljudi po cijelome svijetu recimo imaju iskustva telekineze ili su uzivo vidjeli neki takav efekt. (telekineza mozda nije najbolji primjer, ali zamislimo bilo koji drugi, nesto iz parapsihologije ili paranormalnoga). Um istreniran analitickom filozofijom bi sigurno odbacio vise od 50% slucajeva kao nevazece, ali opet nam ostaju neki neobjasnjivi fenomeni. Zanima me, mozemo li vjerovati drugim ljudima? Cak i kada ih je jako, jako puno. Bi li vjerovali nekom svom bliznjem da mu se nesto tako dogodi? Kako se postaviti prema takvim situacijama?

Vitas, bas si lijepo podcrtao neke dobre poante.

Ja npr ne vjerujem izvjescima dok se to ne dokaze znanstvenoo (i to na vjerodostojan i sluzben nacin). Tj, vjerovatno necu stopostotno vjerovati tome, dok to s vremenom ne bude potvrdivano vise puta.

Ja npr. u telekinezu ne vjerujem. Necu reci da je nemoguca, ali mi je previse fantasy za sada. Vidjet cemo dalje

Kako god, o nekim informacijama se moze i imat misljenje da nemas misljenje. Tj. presubjektivno ili previse izvan tvoga mentalnog spektra. Odlucis da to ne znas, neces cekati da znas. Ako naide odgovor, super, ako ne, jebi ga, svejedno ces umrijeti hehe

Luj XIV (citat):ali onda se postavlja pitanje kome vjerovati i kako ikada mozes znati da je neka informacija tocna. Recimo da o telekinezi postoji 10 000 slucajeva sa jos toliko svjedoka koji su vidjeli. Kako nam analiticka filozofija moze pomoci u tome?

Recimo po meni sve audio, audiovizualne snimke ne stoje. Dakle stvari snimane mobitelima, kamerama itd, iz razloga sto tesko mogu povjerovati u to jer znam kako se lako moze sve namontirati. Kada recimo citam nesto na internetu znam da tome ne mogu vjerovati, kada pise npr "znanstveno je dokazano" znam da nije. Vidi se da imamo ogromno zagadenje beskorisnih, laznih i zatupljujucih informacija. Cak i citanje neke knjige, koja sustavno, lijepo slaze argumente, dokaze itd... zna biti laz. Mozda nisu sve informacije lazne sa intencijom, vjerojatno je da se radi o domino efektu dezinformacija.

Ali kako se postaviti sa slucajem u kojem imamo ljudska svjedocanstva, gdje ljudi po cijelome svijetu recimo imaju iskustva telekineze ili su uzivo vidjeli neki takav efekt. (telekineza mozda nije najbolji primjer, ali zamislimo bilo koji drugi, nesto iz parapsihologije ili paranormalnoga). Um istreniran analitickom filozofijom bi sigurno odbacio vise od 50% slucajeva kao nevazece, ali opet nam ostaju neki neobjasnjivi fenomeni. Zanima me, mozemo li vjerovati drugim ljudima? Cak i kada ih je jako, jako puno. Bi li vjerovali nekom svom bliznjem da mu se nesto tako dogodi? Kako se postaviti prema takvim situacijama?

O tome koliko su ljudi vjerodostojni svjedoci analitička bi ti filozofija mogla fino i argumentirano odgovoriti. Najprije o tome koliko nas vlastiti vid i percepcija općenito, kroz sva osjetila, varaju.
Osim oka koje nije uopće sokolovo, tu su još i fatamorgane, halucinacije, a ja bih ovakva vjerovanja koja si ti ovdje naveo nazvala i općom histerijom. Znam za vjerske kongregacije koje kolektivno padaju u transeve, piju arsenik i ništa im ne bude, ujedaju ih zmije otrovnice i redovito preživljavaju ujede..., a sama sam bila prisutna kad se nešto slično odigralo kod 'poznatog i priznatog bioenergetičara', kod kojeg me mater odvukla 1994., jer sam imala bolove u prsima. Kasnije se, naravno, ispostavilo da je uzrok bio posve fizičke prirode, ali ja taj posjet tom čovjeku nikad nisam zaboravila.

Jedna žena u čekaonici, nekakva učiteljica, koja je do tog trenutka djelovala posve pristojno i suvislo govorila, odjednom se počela nekontrolirano batrgati i bacati na vrata, iza kojih je ovaj 'liječio' ljude koji su došli prije nas na red. Istovremeno je posve normalno održavala konverzaciju s jednom ženom u čekaonici i ponavljala kako je energija dotičnog toliko jaka da joj se ne može otrgnuti. To je bilo, ma ne znam riječi kojima bih to opisala, ridikulozno i tragikomično preblagi su termini za ondje viđeno. Da S. nije tada bio sa mnom, ne bi mi uopće vjerovao.

Jesam li ja osjetila tu fantastičnu energiju? Nisam, ni iz neposredne blizine. Mogu samo reći da me taj isti tokom 'liječenja' propisno ispipario, sav sretan što je problem baš na tom mjestu, a ja ni ružna, ni osrednjih ekstremiteta.
Imala sam 19 i bilo me sram majke, pa sam otrpjela, da ga danas sretnem, cijelog bih ga počupala.

A eto, neki su u čekaonici tvrdili da im je i rak izliječio u poodmaklom stadiju. Toliko o autosugestiji. Inače, zašto bi na jednog djelovalo maksimalno, a na drugog ni minimalno? Zato jer je jedan lud kao batina i krajnje sugestibilna osoba, a jedan inteligentno i racionalno biće. Nema tu ničega.

To lars sto si rekao, hahah, zvuci previse fantasy. slazem se.

E vidis, ovo je jako zanimljiva tema. Zao mi je sad sto nemam vremena, al morao bi cijeli esej napisati.

Knjiga "Svijet progonjen demonima" od Carla Sagana, toplo preporucam. Govori upravo o tome.

Slazem se u potpunosti sa tobom Zivana (ili da te zovem domina? lol).

Uzmimo sad npr fenomen duhova. Ne mislim sad na scenarije ih horror filmova i te pizdarije, nego pogledajmo sve moguce izvore i dokaze po tom pitanju. Recimo da bi nam trebalo par godina da bi sve istrazili i provjerili.

Iskoristimo li znanost, mozemo rec analiticku filozofiju na nase istrazivanje izbacit cemo vise od 50% slucajeva kao nevazece. (bilo radi percepcije, dusevnog stanja osobe, halucinacija, sizofrenije, neke masovne psihoze itd...).

No svejedno, ostat ce nam slucajeva koje ruka znanosti nece doseci. Ostat cemo u cudu. Recimo mi danas zdravo za gotovo sve fenomene odbacujemo. Zašto?

1. Znanstvena populacija se ne voli previse baviti takvim stvarima jer ih diskreditira medju akademskom zajednicom. Znanstvenici su samo ljudi, ne mozemo ih kriviti. Jer uglavnom ljudi koji pocnu iskakat sa raznoraznim teorijama bivaju proglaseni fanaticima ili ludjacima sa pravom. Znanstvena paradigma svemira jednostavno ne obuhvaca sve fenomene koji nepobitno postoje na svijetu. Cak se niti ljudska svijet ne uklapa u znanstvenu paradigmu, tek smo poceli malim koracima. Cini mi se kao da smo se zavorili u malu kutijicu i ne zelimo priznati da postoji vanjski svijet.

2. Druga stvar zasto odbacujemo sve fenomene jer nailazimo na hrpu dezinformacija i gluposti posvuda i ne mozemo nikome vjerovati. Doba interneta je ujedno i blagoslov ali i prokletstvo za znanje i istinu. Medju svim tim smecem postoje stvari koje su jako bitne, ali mi jednostavno ne dolazimo do njih jer sve na prvu ruku odbacujemo. Naravno, s pravom.

Ljudima je sve to toliko strasno i apstraktno da onda pocnu i vjerovati u skladu te paradigme. Normalan covjek koji danas dode u kontakt sa iskustvom koje bi moglo biti paranormalno prvo pomisli da je poludio. Posvuda oko nas su stvari koje ukazuju na to da nesto nije u redu sa poimanjem nasega svijeta, ali mi ih jednostano trpamo u rezervu.

Sto se tice otmica npr. Ja mislim da je to odlican primjer onoga sto si ti govorila Zivana. Po cijelom svijetu je odjednom UFO groznica, svi vide aliena, oteti su, snimaju brodove, krugovi u zitu itd itd. Mislim da u tom slucaju ima najvise neke planetarne psihoze. Vrlo je komplicirano za objasniti, ali ako nekoga zanima Sagan je to odlicno obradio u knjizi.

Ja se slazem sa time, ali recimo zanimljivo je da vecina ljudi sa razlicitih kontinenata, razlicitih kultura, religija, pogleda na svijet opisuje jednako te kontakte, opisuje ta neka bica jednako. Kako to moze znanost objasniti?

Jos bitnije od svega, sto nam to govori o nama ljudima? Ljudima 21. stoljeca, kakvi su to mentalni sklopove proizvela nasa drustva da ljudi imaju takvih psihickih problema? Kakvi su to mehanizmi u nasem drustvu koji toliko unistavaju ljudsku psihu da su ljudi uvjereni u istinitost svojih "kontakata" nazovimo ih tako. Jer vrlo, vrlo je ocito, da nesto u ovome svijetu stvarno nije u redu.

P.S. Ja osobno ne vjerujem da je zemlja ikada bila u kontaktu sa drugom vrstom, izvanzemaljskom. Vjerujem da postoji zivota u svemiru, tj da zivot buja, ali mi jos nismo bili u kontaktu.

Jedini kontakt na ovome planetu moze biti po mom poimanju svega, da dolazimo u kontakte sa bicima koja vec tu zive samo ih mi ne vidimo, razlicite dimenzije. Kada bi se morao kladiti ili braniti duhovnost ja bi recenicu prije dobro argumentirao.

Ali evo, kako stvari stoje ja sam samo agnostik.

Sad si me sjetio- nedavno sam gledala emisiju u kojoj je, baš na ovu temu, spomenut i najnoviji fenomen unutar zajednice UFO 'vidjelaca'.

Naime, otkako je šizofrenični David Icke dignuo polupismeni i suludi svijet na noge svojim teorijama zavjere humanoidnih gmazova, u svijetu godišnje, posebno, naravno u Americi, i dalje u prosjeku ima oko 10 000 susreta treće vrste, samo što više nisu mali zeleni, već su redovito gmazoliki humanoidi. To je meni bila točka na ovu temu, završni udarac i šah mat svakoj eventualnoj sumnji koju bi netko pametan mogao imati.

Očito da je dovoljna samo jedna osoba da nastane globalna histerija. Ne vidim u tome mistike, samo još neobjašnjene greške u ljudskoj prirodi.

"Our great mother Eywa does not take sides, (...); only protects the balance of life."
Bome Kix, ova ti je dobra, da se uvrstit i u druge primjere. uz mini modifikaciju, umemoriram je...

Luj XIV (citat):

Slazem se u potpunosti sa tobom Zivana (ili da te zovem domina? lol).

Sad će još ispast' da nisam Domina.

"Zato ja volim analitičku filozofiju- ona te uči misliti. Uči te svaki problem sagledati iz svih mogućih kuteva. Tu padaju i najjače teorije, ali bez toga se ne može ni do kakve do istine."

Ne može se ni ovako ni onako ni do kakve istine. Čovjek je idiot, true knowledge is out of his grasp. Ne zato što neće, nego zato što ne može. Ima barikadu, vjerojatno manjak aktivnog mozga. Ne želim biti čovjek. Ispričavam se zbog pesimizma i govora mržnje, ne mogu si pomoći.

Sky Walker (citat):"Zato ja volim analitičku filozofiju- ona te uči misliti. Uči te svaki problem sagledati iz svih mogućih kuteva. Tu padaju i najjače teorije, ali bez toga se ne može ni do kakve do istine."

Ne može se ni ovako ni onako ni do kakve istine. Čovjek je idiot, true knowledge is out of his grasp. Ne zato što neće, nego zato što ne može. Ima barikadu, vjerojatno manjak aktivnog mozga. Ne želim biti čovjek. Ispričavam se zbog pesimizma i govora mržnje, ne mogu si pomoći.

ja se ne slažem baš s tim očito imaš true knowledge da biš mogla reći da ne možemo doći do ikakve istine slažem se da je čovjek idiot,ali mislim da je taj true knowledge malo prenapuhana stvar pošto mi se čini da su takve stvari jedinstvene za svakoga,i da je to nešto što svatko treba pronaći za sebe.skupljanje znanja je put,i to putovanje bi trebalo malo više cijeniti od samog tog cilja,da mi napokon sve saznamo kad saznaš jednu stvar,otkrije se mreža novih.. tako da mi to true knowledge,koncept krajnje istine zvuči prilično ograničavajuče,što mi je jednostavno nemoguće pojmiti kao univerzalno možda je i dobro što imamo taj manjak,ja da znam sve bi se ubio ili postao troll moj život bi izgubio smisao no to je moj život drugi bi ga tada valjda tek dobili

jebga,oftopik sam

fishcrap, u principu ja razmišljam upravo kao ti. To sam npr. Vitasu govorila kada je htio doći do istine. Ali trenutno me puca takav pesimizam i mržnja, da uglavnom to iz mene progovara. Puca me takvo raspoloženje da samo želim da neka kataklizma više izbriše ovaj svijet da nastane neki bolji. I to raspoloženje je potpuno zasjenilo moj stav koji je u suštini gotovo identičan tvome. Bolje ti se trenutno ne bih znala objasniti, nadam se samo da ovo moje stanje - nije trajno.

Ja sam poput mog najboljeg prijatelja Davida Humea, zakleti naturalist, pa vjerujem da su nam znanja do kojih možemo doći na legitimne i provjerene načine dovoljna za funkcioniranje u svijetu.

Ne vidim smisla razbijati si glavu krajnjim skepticizmom, sumnjati u svijet oko nas, vlastito postojanje i sl. Na filozofskom/matafizičkom spekulativnom nivou da, ali inače u životu radije izbjegavam rupe, nego da umišljam kako su produkt moje imaginacije ili Boga.

Domina (citat):ali inače u životu radije izbjegavam rupe, nego da umišljam kako su produkt moje imaginacije ili Boga.

Amen

@Fish: Ne bi znao bolje to reći. Pun pogodak. Imam isto mišljenje ko ti

PS: smajlić counter () : 879384759879. Mislim da imaš Guinnessov rekord za to Ali neka neka, simpaticno je

EDIT: Oh, the irony....

sto se reinkarnacije tice, osobno ne vjerujem u nju, a pogotovo ne u zagrobni zivot (ljudi ocito ne shvacaju koliko je vjecnost dugo i dosadno razdoblje )

kao sto je vec prije receno tesko je dokazati ili opovrgnuti njeno postojanje, ali mi djeluje nekako previse geocentricno...svemir je veilk, jako velik (evo filmic u kojem je prikazan majusni komadic istoga) i vjerojatno je ispunjen zivotom (kakvim i sto je tocno zivot cu ostaviti za neku drugu temu). stoga vjerojatnost da se dusa, pa i jednog jedinog covjeka, vrati ponovo na zemlju je vjerojatno blizu nuli. tako da bi se, uglavnom, trebali prisjecati nekog drugog oblika zivota a to nam bas i ne polazi za rukom...

ok, spominjao se i avatar i povezanost sa planetom...nikako ne mogu vidjeti planet kao neko zivo bice koje bi iz nekog razloga pomagalo stvorenjima...

spominjali su se i kaos, ravnoteza...svemir je kaotican sustav (kaotican u vidu matematike kaosa). sto to znaci? ukratko...sve izgleda prilicno pravilno, ali dovoljni su mali podrazaji da sustav izbace iz te ravnoteze, odnosno nije moguce predvidjeti ponasanje (vjerojatno ste culi za "butterfly effect"). konkretno, gibanje planeta u suncevom sustavu je jako dobro opisan jos od davnina, ali to su bili samo idealni modeli. danas znamo da nije moguce odrediti kako se sto gibalo unazad nekih 4 miljardi godina. takodjer se zna da kad bi neki manji planet ili veci meteor prosao dovoljno blizu suncevog sustava posljedica bi vjerojatno bila potpuni kolaps, a moguce da je za to potreban cak i neki manji podrazaj.

za kraj...svemir je sam po sebi puno cudniji nego sto zapravo vecina ljudi misli i to govorim za onaj dio koji nama do danas poznat...
reinkarnacija i slicne pojave(?) tesko da bi dospijele na top10 listu najcudnijih pojava u svemiru

Ja se slazem sa rusty. U potpunosti.

Moram nadodat jos jedan filmic, mislim da ste ga vec svi pogledali, dosadan sam vec sa njime... Ali pokazuje nam kako stvari stoje.

https://www.youtube.com/watch?v=wupToqz1e2g


Al pogledajmo ovako stvari. Karma i reinkarnacija su usko vezane stvari. Kada bi cijeli svijet imao taj hinduisticki/budisticki pogled na svijet, ovo bi bilo predivno mjesto za zivjeti, makar je totalna zabluda.

Kada bi cijeli svijet bio krscanski, po svetom pismo, bilo bi ovo predivno mjesto za zivjet.

Kao i za sve stare filozofije zivota, mudrosti i slicno.

Oduvijek pokusavamo naci nacin kako zivjeti slozno, u miru, zdravi i sretni. Trudimo se vec par tisuca godina i svejedno kataklizma nam je neizbjezna (bar se meni tako cini hehe, nadam se da sam u krivu).

Ja se slazem sa jednim njemackim filozofom, mislim da bi tu moglo biti nesto. On je na religije gledao kao na psiholosku stvar, mozda bolje reci potrebu. Bog nije stvorio ljude nego ljudi Boga. I on je takodjer smatrao da proucavanje i otkrivanje mehanizama te psiholoske potrebe otvara vrata u ljudsku psihu.

Ne znam, sto vi mislite o tome?

@Rusty: Super filmic Dodu ti trnci kada pogledas

Ajd napravi molim te top 10 listu najcudnijih pojava u svemiru, ako mozes i imas volje cinis se kao netko tko se kuzi a astronomija je uvijek fascinantna tema

@Vitas: ja isto oduvijek gledam vjeru u Boga kao potrebu ili, još gore, naviku. Vjeruj da ljudima treba ideja Boga. U davnini bogovima se objasnjavale stvari koje se nisu znali. Npr Poseidon je napravio konja za njih, oni su vjerovali u to jer nisu mogli drugacije objasniti kako je nastao konj a kamoli oni i svijet.

Sada je to postala utjeha, nacin manipulacije i nesto sto daje smisao. Ne do bog (pun not intended) da mi nemamo svrhu, mi smo prebitni da nemamo svrhu i da ne trajemo vjecno. Ideja pakla se koristila kao nesto za zastrasiti ljude, da budu bolji (iako nije uvijek upalilo i jos se izmisljali razlozi da bog nesto dozvoli). Da ne pricamo o politickoj i monetarnoj manipulaciji preko boga...
Za utjehu mislim za to davanje smisla, za davanje sigurnosti da ima zivota poslje smrti i da netko bice nas voli i pazi nas (iako sve manje ljudi vjeruju u to danas).

Vjera u boga je za mene limitacija (bez uvrede onima koji su vjernici tu). Jedino sto moze biti bog je ako smo mi zapravo program a Bog je nas programer (koji se moze zvati i Marko ). EDIT: sto necu potpuno odbit mogucnost postojanja ali i to mi je još jedna previše fantasy stvar

Ima jedna super citacija u vezi toga: "God is as comfortable and confining as a mother's womb"

Evo jedan zanimljiv blog od voditelja emisije "Na rubu znanosti"

Mislim da treci post govori o reinkarnaciji.

Ako vam se da procitati...

Sto mislite o tome?