Koliko smo samokritični?

ne kažem ja uzalud da bi htio biti žena rado inače mislim da sam samo androgin valjda zato imam bespolnog isusa na avataru

Prije nego započnem što sam htjela, željela bih naglasiti da je ovaj forum smišljen kao nepristran, kao mjesto bez nametnute hijerarhije i za izmjenjivanje mišljenja i stjecanje novih (sa)znanja, a ne kao privatna prćija za međusobno podržavanje onih koji se inače druže i poštuju/vole. Pa tako ja recimo volim Kix, ali to ne znači da ću se nužno s njom složiti, niti da sam protiv nje ako se u nečem ne slažemo. Također ne znači ni da je moje mišljenje bolje/vrednije, samo da je moje.

A sad da kažem da isticanje vlastite inteligencije ne smatram vrlinom, već manom. O tome me Platon pišući o Sokratu ponešto naučio. Najpametniji ljudi obično sumnjaju u svoju inteligenciju i/ili uopće je ne ističu. I to su i moja, ne samo Sokratova iskustva s pametnim ljudima.

Da je moj IQ i OVOLIKI- a ja se svog slučajno ne trebam sramjeti- što sam ja u odnosu na Teslu? Ili Sokrata kojeg sam već spomenula, Platona, Aristotela i još beskrajnog niza genija? Ja sam NITKO i NIŠTA.

Ni glup čovjek ne misli da je glup, u tome se najviše i ogleda njegova glupost.

To isticanje pameti meni je uvijek neugodno za čuti/čitati. Čemu to? Što je jest takvo kakvo jest, ili jesi pametan ili nisi, to znaš ako znaš i čemu o tome govoriti, pa još i često?!

Uzmimo mog S. na primjer. To je čovjek kojem je i mjerljiva i nemjerljiva pamet na izrazito visokom nivou, pa on vječito gubi stvari, zaboravlja i uvijek je toliko skroman da to hebeno zadivljuje. Ne znači da nije samosvijestan ako o tome ne palamudi, jer niti je zbog isticanja pameti pametniji, niti zbog neisticanja gluplji i obrnuto..

I naši profesori na filozofiji, prof. Berčić npr.- kad ćeš njega čuti da priča o svojoj pameti? Nikad. A ima je da bi ju mogao poklanjati i još bi mu dovoljno ostalo.

Mislim da bi svima nama dobro došlo da malo naučimo ponešto o samosvijesti- od onih pametnijih od nas samih.

I o tome koliko sam glupa ili nisam bolje da govore drugi.

a prenapuhani ego i samovažnost su najveći neprijatelji napretka čak je i na net.hr-u bio članak o tome kako narcisoidnim ljudima mozak slabije radi,čak mislim da su spomenuli i riječi bolest i retardiranost.. neš slično.. ne sjećam se više točno

i jedno pitanje za sky.. što je tako očito da sam žena u duši.. ? nije prvi put da sam čuo neš slično tome.. ali ne tako ekspresno

Treba se sjetiti da su i Aleksandar veliki i njegov konjusar poslije smrti postali jednaki. Kaze nam to Marko Aurelije.

Ja mislim da je ista stvar i sa pameti

Ja sam izrazito samokritičan te jako strog prema sebi.

Analista sam i zamjećujem i previše za moj ukus. Puno informacija o stvarnosti vas može prilično deprimirati.

Spoznao sam sebe i spoznajem druge vrlo dobro. Gušen sam sa strane stereotipa današnjice. (Recimo radi jednog takvog stereotipiziranja unutar nesporazuma smo se ja i Kristina udaljili na neko vrijeme - ne kritiziram, dajem primjer!)

Spoznavajući sebe vidim sve svoje nedostatke. Priprost, neodgovoran. Kvalitete su tu, vrsne, ali danas zaboravljene.

Nisam rođen da bi se probijao, jer marim.

Nalazim se raščetvoren svojim suprotnostima (suprotnosti tijela, duše i prilagodbe).

Svjestan sam svojih gena i neke stvari pokušavam ispraviti.

Svjestan sam svojih vrlina, ali nedostaje mi potvrda društva za neke stvari. Težim prihvaćenosti.ž

Zahvaljujući kaosu u glavi ovdje sam primoran stati

Usput... da napomenem. Kako se divim ženama kao što je Kristina i da ju poštujem odavde do baranje.

Biti priprost nije mana, bar po meni

Analizirat sve i svašta je i pozitivno, ali se slažem da postoji stvar poput pretjerivanja (pošto nije točna znanost)

Pa, po logici, ako imaš ljude sebi bliske, prihvaćen si Ako si pokazao sve što jesi i dalje imaš sebi nekog blizu, ne biš se trebao osječati usamljeno

Oh imam ja prijatelja jako puno.
No malo je ljudi na razini, volio bi se okružiti takvim ljudima.

Gdje je nestao velebni ljudski rod?

Stole (citat):Oh imam ja prijatelja jako puno.
No malo je ljudi na razini, volio bi se okružiti takvim ljudima.

Gdje je nestao velebni ljudski rod?

Oh razumijem. Imam dovoljno ljudi s kojim sam dobar, ali nedovoljno njih koji su na razini, one s kojim se baš osječam blizak (sjebano je ako se ne razumijete večinski, ako niste na sličnoj valnoj duljini)

E, da. Kako to da čovjek koji teži apsurdu teži biti i prihvaćen? Si našao neku ekipicu apsurdista pa se pokušavaš uklopiti ili nema veze s time?

PS: nadam se da ovo ne shvačaš kao neke diskretne napade, ja sam jako znatiželjan čovjek, ne napadam ljude koji to ne zaslužuju (osim ako se sprdam)

Ma ne brini... pokakim ti se ja na tvoj napad i jako me je teško razjariti. (no, once you do... oh well...)

Što se tiče prihvaćenosti... ja sam toliki car da ti mogu sve što mi padne na pamet

Šala, no ipak sam samo čovjek i ispunjavaju me neke stvari koje su drugima svakodnevica, meni još ne.

Što se tiče velebnog ljudskog roda, ljudi su zaboravili na neke osnovne vrijednosti i ono što je u koncu bitno u životu. Živi se od danas do sutra i prati svoju guzicu.
Odista, to je tako od vijeka vijekova, no mislim da je ipak vrijeme da poraste malo ta biljka ljudskoga roda.

A ne da od nas rade pivo ili štajaznam ( root beer )

I da... možda će vam se ovo činiti čudno, ali smatram da je pripadnost nekoj subkulturi prilično ograničavajuća stvar. Ja šetam od ekipe do ekipe

Same here.

S jedne strane to ti daje slobodu, ali s druge moraš naviknuti da nikad nigdje uistinu ne pripadaš. A nije to uvijek lako podnijeti.

na to mi se lakše naviknuti nego na pitanja tipa "zašto ti nisi svrstan nigdje"

suptilno izraženo pitanje koje inače glasi.. zašto ti nisi normalan kao i drugi

makar me majka pitala oba

Lady Lukara (citat):Same here.

S jedne strane to ti daje slobodu, ali s druge moraš naviknuti da nikad nigdje uistinu ne pripadaš. A nije to uvijek lako podnijeti.

Jeste, pripadati grupi i postići da ljudi "pripadaju" odnosno migriraju tebi je sasvim druga stvar. Druga stavka ftw

Nisu ni ljudi s kojima se ja družim istog tipa, ali definitivno mi je najugodnije sa bistrijim, osobama otvorenijeg uma i/ili zajebantima (iako imam neke normalne osobe oko sebe s kojima sam dobar)