Vegetarijanac/vegan, biti ili ne biti?

Red bi bio da kao autor teme kažem prva što mislim o njoj, ali dijete me čeka. Pišite vi, ja se javim kad budem mogla. Pozdravčina!

Ja nisam vegetarijanka, a ne jedem meso. Zvuči nesuvislo, jelda?

Osobno smatram da treba jesti sve ono što vam tijelo rado prihvaća. Moje, eto, ne prihvaća meso. Kao prvo, strašno mi smrdi i sirovo i kuhano i pečeno meso bilo koje vrste. A kao drugo, kad sam ga pokušavala jesti, nejčešće bi mi napravilo težinu na želucu, ponekad čak i mučno, i uvijek odvratan okus u ustima. Nemam pojma zašto, netko kaže radi krvne grupe (AB), ali nitko zapravo ne zna. Mislim, i moja nona je AB grupa pa obožava meso, samo ga iz zdravstvenih razloga izbjegava. Stoga ne jedem meso, samo ponekad mi malo čajne u sendviču paše (nekoliko puta godišnje otprilike). Ali zagovornik sam jedenja mesa, za svakoga tko s njime nema problema kao ja. Vegetarijanstvo iz uvjerenja? Wtf? Pa čovjek je svejed. Mislim, da li lav ima grižnju savjesti što je pojeo gazelu? Nema. Jer hranidbeni lanac je tako dizajniran. Ružno je u cijeloj priči samo to što se životinjama radi kako bi što prije bile spremne da se pojedu. Gubi se na kvaliteti i njihovog i našeg života, ali hej bitno da se mlate dobre pare
To mi se gadi. No s druge strane, gadi mi se i što mali Indonezijac proizvodi puno naših svakodnevnih predmeta za mislim manje od 1$ dnevno. No ne brinem, obit će nam se to svima o glavu, ovakav svijet jednostavno ne može još dugo opstati. Puca po šavovima, ne znam osjetite li i vi to?

Nekoć sam bila vegetarijanac, onda opet nisam, a već duže vrijeme mislim kako ću opet postati...

Zanimljivo, Sky, ti i ja imamo istu krvnu grupu. Znaš li da je to najrjeđa krvna grupa na svijetu? Ima nas svega 3% na cijelom planetu. Najbrojnija je 0, nju ima 60% svjetske populacije. Ona je temeljna, to su praljudi. Oni trebaju meso i odlično ga probavljaju, dok naša krvna grupa ima slabu želučanu kiselinu, pa teško probavlja meso. Otud i tebi i meni problemi sa želucem kad god pojedemo nešto mesno.

Nego, mene to konzumiranje mesa nikad nije previše brinulo s aspekta zdrave prehrane. Nisam veliki samoljub, ne trudim se pretjerano što duže živjeti. Ne kažem da je to loše, nego kod mene su u prvom planu uvijek etika i moral, sve drugo mi je sporedno. Prije bih mislim, umrla od neke grižnje savjesti, nego od loših prehrambenih navika. Tako sam građena.

Otkako sam čitala P. Singera, u glavi mi se dogodio totalni preokret. To nam je bila jedna od knjiga za ispit iz etike kod prof. Baccarinija, ali meni je ona bila i ostala puno više od ispitne literature. Ja bih se za Singera udala sad odmah. (Da sam slobodna, naravno. Ne znam ni kako izgleda, a vjerujem da nije ni u cvijetu mladosti, al' baš me briga.) Svako poglavlje- kao mali moždani tsunami. I ono o etičnosti jedenja životinja jedno je od nezaboravnih.

Mislim da je nama ljudima meso potrebno samo dok smo u razvoju, kasnije je čak i štetno- ukoliko nemamo krvnu grupu 0. I nismo mi isti kao životinje, mi meso jedemo tako što ga netko ubije umjesto nas, onda ga peremo, režemo, mlatimo, kuhamo ili pečemo... i.e. činimo sve što iskonski mesojed ne čini da bi jeo i preživio. Da smo tek karika hranidbenog lanca, ne bi nam bio bad ni ubiti ni jesti sirovo i krvavo. A i zubi su nam drugačiji nego drugim mesojedima. Mi smo kao neki svejedi, ali sami smo tako odabrali.
Mnoge su studije napravljene na tu temu, nema nekog konačnog zaključka je li bolje jesti meso ili ne. Mišljenja stručnjaka se razilaze, pa je to jedna od onih tema oko koje se lome koplja.

Naravno, pokuse na životinjama (u kozmetičkoj industriji) prezirem i smatram ih nedopustivima i okrutnošću iz čiste obijesti. Ponekad pomislim i kako bi bilo da je u hranidbenom lancu neka vrsta iznad nas, pa da smo mi ti koje se uzgaja i tovi kao Ivicu i Maricu u onoj odvratnoj 'dječjoj' priči i bismo li tada bili zadovoljni saznanjem da je to prirodan ciklus i stanje stvari?

Ipak, treba znati naći tu aristotelovu zlatnu sredinu. Obje krajnosti u ovoj temi čine mi se jednako neprihvatljive.

Domina (citat):Nekoć sam bila vegetarijanac, onda opet nisam, a već duže vrijeme mislim kako ću opet postati...

Zanimljivo, Sky, ti i ja imamo istu krvnu grupu. Znaš li da je to najrjeđa krvna grupa na svijetu? Ima nas svega 3% na cijelom planetu. Najbrojnija je 0, nju ima 60% svjetske populacije. Ona je temeljna, to su praljudi. Oni trebaju meso i odlično ga probavljaju, dok naša krvna grupa ima slabu želučanu kiselinu, pa teško probavlja meso. Otud i tebi i meni problemi sa želucem kad god pojedemo nešto mesno.

Nego, mene to konzumiranje mesa nikad nije previše brinulo s aspekta zdrave prehrane. Nisam veliki samoljub, ne trudim se pretjerano što duže živjeti. Ne kažem da je to loše, nego kod mene su u prvom planu uvijek etika i moral, sve drugo mi je sporedno. Prije bih mislim, umrla od neke grižnje savjesti, nego od loših prehrambenih navika. Tako sam građena.

Otkako sam čitala P. Singera, u glavi mi se dogodio totalni preokret. To nam je bila jedna od knjiga za ispit iz etike kod prof. Baccarinija, ali meni je ona bila i ostala puno više od ispitne literature. Ja bih se za Singera udala sad odmah. (Da sam slobodna, naravno. Ne znam ni kako izgleda, a vjerujem da nije ni u cvijetu mladosti, al' baš me briga.) Svako poglavlje- kao mali moždani tsunami. I ono o etičnosti jedenja životinja jedno je od nezaboravnih.

Mislim da je nama ljudima meso potrebno samo dok smo u razvoju, kasnije je čak i štetno- ukoliko nemamo krvnu grupu 0. I nismo mi isti kao životinje, mi meso jedemo tako što ga netko ubije umjesto nas, onda ga peremo, režemo, mlatimo, kuhamo ili pečemo... i.e. činimo sve što iskonski mesojed ne čini da bi jeo i preživio. Da smo tek karika hranidbenog lanca, ne bi nam bio bad ni ubiti ni jesti sirovo i krvavo. A i zubi su nam drugačiji nego drugim mesojedima. Mi smo kao neki svejedi, ali sami smo tako odabrali.
Mnoge su studije napravljene na tu temu, nema nekog konačnog zaključka je li bolje jesti meso ili ne. Mišljenja stručnjaka se razilaze, pa je to jedna od onih tema oko koje se lome koplja.

Naravno, pokuse na životinjama (u kozmetičkoj industriji) prezirem i smatram ih nedopustivima i okrutnošću iz čiste obijesti. Ponekad pomislim i kako bi bilo da je u hranidbenom lancu neka vrsta iznad nas, pa da smo mi ti koje se uzgaja i tovi kao Ivicu i Maricu u onoj odvratnoj 'dječjoj' priči i bismo li tada bili zadovoljni saznanjem da je to prirodan ciklus i stanje stvari?

Ipak, treba znati naći tu aristotelovu zlatnu sredinu. Obje krajnosti u ovoj temi čine mi se jednako neprihvatljive.

Mislim da se ne može "postajati" i "prestajati" biti vegetarijanac, da je to samo forsiranje i polazak protiv sebe, bez obzira u kojem smjeru išlo (od mesojeda ka vegiću ili od vegića ka mesojedu). Ili to jesi ili to nisi, tako se meni čini, možda i zbog vlastite perspektive, s koje ja ne mogu ne biti vegetarijanka (točnije, s koje fizički ne mogu jesti meso).

Zlatna sredina svakako.

Da smo mi "Ivice i Marice" i da nas neka "vještica" tovi da nas pojede, ne bi nam bilo pravo, jer smo takva bića. Međutim, ako je netko po svemu jači od nas (uzmimo misaoni eksperiment: da dođu na Zemlju neki vanzemaljci ljudožderi s jačom tehnologijom) - teško bismo to mogli izbjeći. A kako je bilo pradavnih dana kad je T-Rex jeo ljude, npr.? A naš strah da nas ne pojede morski pas ili krokodil? Ne zaboravimo i ljudoždere među samim ljudima. Sve je to hranidbeni lanac, bilo našem ljudskom egu pravo ili krivo. Tko je jači taj tlači. Trenutno smo mi najjača vrsta na planeti, ali naša je moć na vrlo krhkim nogama, a kolo sreće se okreće. Stoga me ne bi iznenadilo da se jednom ljudi nađu u vrlo sličnom položaju u kojem mi sada držimo životinje. C'est la vie. I stoga meni nije žalosno što netko jede životinju, nego što jede životinju koja se prethodno veoma mučila u svom kratkom životu. Samo to, ništa više.

Što se tiče toga da netko drugi ubija životinje za nas - to je zato što je čovjek izvitoperio svaki komadić svoga života i evo nam naše civilizacije. Netko drugi uzgaja i biljke koje jedemo. Netko drugi šije odjeću koju nosimo. Netko drugi izrađuje svaki predmet kojim se u životu služimo. Uvijek netko drugi radi za nekog drugog, hijerarhija je takva u ovom nevaljalom svijetu i pobjeći joj uglavnom ne možemo, osim ako mislimo živjeti kao pustinjaci. Nažalost, nitko od nas nije na to spreman, pa ni ja koja osjećam divljenje prema takvom životu, u kojem si sam svoj majstor i hranilac.

Što se pak tiče testiranja proizvoda na životinjama, to već izaziva reakciju svih mojih moralno-etičkih sklopova. To nema veze s mozgom, nepotrebno je i sadistički. Stoga mi nije ni jasno zašto se čini. Testiranje na životinjama spašava ljude od nuspojava tesiranih proizvoda, a ako si iskemijao nešto smrtonosno ili osakaćujuće - mislim da ti ne treba životinja da to skužiš. Osobno se trudim izbjegavati kupovinu takvih proizvoda, barem u nekim kupovnim domenama. No, pričala mi je prijateljica o jednoj curi kojoj je mama njenog dečka kupila za Božić neki komplet za tuširanje od proizvođača koji testira na životinjama, a ona je odbila poklon iz "uvjerenja". Po meni, ona je time pokenjala lijepu gestu jedne dobre osobe, kojoj eto testiranje na životinjama iz xy razloga nije goruća životna tema, a zbog čega? Zbog nečega što svojim postupkom, nažalost, ionako ne može promijeniti. Ako želiš živjeti tako, tada doista trebaš otići živjeti kao pustinjak, jer nemaju svi mogućnosti da se posvećuju toj problematici u koju ti trpaš svu svoju energiju, umjesto da ih tretiraš kao sebi inferiorne.

ae Kix kako objesnjavas cajnu kobasicu ako ne podnosis meso, to mi nikad nece bit jasno...
i ono da bit vegetarijanac onako bezveze, samo zato jer je to kul, po meni je sasvim glupo.

the magnificent one (citat):ae Kix kako objesnjavas cajnu kobasicu ako ne podnosis meso, to mi nikad nece bit jasno...
i ono da bit vegetarijanac onako bezveze, samo zato jer je to kul, po meni je sasvim glupo.

Je pa to je i meni bezveze, jer je "kul" - wtf?

Čajnu mogu pojesti ponekad. Ne znam objasniti. Ali opet, ako ju jedem prečesto (npr. svaki dan) i ona mi počne stvarati težinu u želucu. Ja mogu pojesti meso, neću završiti u bolnici jer sam ga pojela, ali mi ga tijelo očito ne prihvaća najbolje, jer mi najčešće napravi lošu reakciju u želucu. Pa ne vidim razloga zašto onda mučiti tijelo.

ja ponekad uzmem vegetarijanski meni u menzi.. i onda još nakrcam mesa samo da me kvazi vegići prijezirno gledaju... a i zato jer je dobra kombinacija

pa ljudi su zato i svejedi, organizmu je sve to potrebno... jebes vegetarijanca samo zato jer je to kul

Sky Walker (citat):

the magnificent one (citat):ae Kix kako objesnjavas cajnu kobasicu ako ne podnosis meso, to mi nikad nece bit jasno...
i ono da bit vegetarijanac onako bezveze, samo zato jer je to kul, po meni je sasvim glupo.

Je pa to je i meni bezveze, jer je "kul" - wtf?

Čajnu mogu pojesti ponekad. Ne znam objasniti. Ali opet, ako ju jedem prečesto (npr. svaki dan) i ona mi počne stvarati težinu u želucu. Ja mogu pojesti meso, neću završiti u bolnici jer sam ga pojela, ali mi ga tijelo očito ne prihvaća najbolje, jer mi najčešće napravi lošu reakciju u želucu. Pa ne vidim razloga zašto onda mučiti tijelo.

Samo bih htjela reći da tvoji 'wtf' i 'wtf' kod drugih uopće ne dolaze na istom mjestu i da si ti beskrajno zanimljiva i smiješna. Eto. A sad odoh dalje zvjerat' po Forumu.

nekad sam bio jedac mesa, danas sam i dalje jedac mesa, i poprilicno sam siguran da cu umrijeti kao jedan mesa, nisam vegetarijanac jer nemam vremena da budem vegetarijanac a pogotovo ne da drugom to trpam u nos, i ovaj nemoraju mi ljudi slati kako se zivotinje ubijaju, i really don't care, da zivim u djungli poprilicno sam siguran da bi me lav pojeo.

Domina (citat):Samo bih htjela reći da tvoji 'wtf' i 'wtf' kod drugih uopće ne dolaze na istom mjestu i da si ti beskrajno zanimljiva i smiješna. Eto. A sad odoh dalje zvjerat' po Forumu.

Ne razumim u čemu je različitost mojih "wtf"? Ilitiga wtf?

Wtf?

Luj XIV (citat):Wtf?

Mah, tvoj wtf je prelogičan slijed priče- ne vredi bre.

Kix ima 'iznebuhne', mene njeni uvijek zabave.

Domina (citat):

Luj XIV (citat):Wtf?

Mah, tvoj wtf je prelogičan slijed priče- ne vredi bre.

Kix ima 'iznebuhne', mene njeni uvijek zabave.

Hahahaha, ajme super, da sam nešto napravila bolje od Vitasa, a ne znam ni zašto ni kako

(To ne znači da mi nije drago kad je Vitas na sve strane hvaljen, samo volim biti jednako hvaljena, imam problema s egom, ispričajte me, radim na tome )

Ja ne znam kako su tebi moji wtf-ovi iznebuhni, meni su tako logičan slijed onog što pričam....

Zato ja tebe i volim, jer si originalna.

Uvijek se skuži kad netko namjerno nastoji biti ekscentričan, to je dosadno. I to su uvijek neke sitne provokacije i nasilno šokiranje- vrlo izlizano i infantilno.

Btw, kad sam ja to najviše hvalila Vitasa?!

Ti si definitivno moj favorit, bez brige.

hhahaah, ali vidis to je zanimljiva tema, kako u tekstu postoji pravo mjesto za neku rijec, smajlic ili sto god. Odnosno ne da postoji pravo mjesto nego postoji mjesto koje je bolje, a koje nije.

A opet to postoji samo u glavi osobe koja cita. To je meni jako zanimljivo.

Recimo ljudi koji mene ne znaju, procjenjuju po tome sto pisem i kako pisem. Dakle kao da se upoznajemo preko chata. Zanimljivo mi je to sto je moja sintaksa toliko porazbacana da nema smisla. Ja ne znam je li vama teze citati moje tekstove ili teze shvatiti? Jer ja kad citam svoje sve mi se cini kao kaos. Jednostavno ponekad recenice okrecem kao sto yoda radi samo na jos par razina iznad. (to mislim u losem smislu, ono sto yoda radi je fora, barem u filmu).

Ja kada pocnem pisati neku pricu, ne smijem ju citati jer poludim odmah. Gledam svoj raspored rijeci u recenici i zivcira me.

Sta vi mislite o tome?

Mislim da se ti odlično znaš izraziti, da su ti postovi u velikoj većini elokventni, koncizni, interesantni i nikad predvidivi. To što te muči vlastita sintaksa i semantika znak je da ne stagniraš mentalno- ili da ti je ego OVOLIKI.

Mislim i da se po upotrebi smajlića može steći podrobnije mišljenje o nečijoj osobnosti i to mi se sviđa.

Luj XIV (citat):hhahaah, ali vidis to je zanimljiva tema, kako u tekstu postoji pravo mjesto za neku rijec, smajlic ili sto god. Odnosno ne da postoji pravo mjesto nego postoji mjesto koje je bolje, a koje nije.

A opet to postoji samo u glavi osobe koja cita. To je meni jako zanimljivo.

Recimo ljudi koji mene ne znaju, procjenjuju po tome sto pisem i kako pisem. Dakle kao da se upoznajemo preko chata. Zanimljivo mi je to sto je moja sintaksa toliko porazbacana da nema smisla. Ja ne znam je li vama teze citati moje tekstove ili teze shvatiti? Jer ja kad citam svoje sve mi se cini kao kaos. Jednostavno ponekad recenice okrecem kao sto yoda radi samo na jos par razina iznad. (to mislim u losem smislu, ono sto yoda radi je fora, barem u filmu).

Ja kada pocnem pisati neku pricu, ne smijem ju citati jer poludim odmah. Gledam svoj raspored rijeci u recenici i zivcira me.

Sta vi mislite o tome?

Ja te uglavnom kužim što govoriš i pišeš. Mislim da uopće nisi toliko kaotičan koliko ti se čini. Ako želiš čitati kaotično, uzmi Josea Saramaga ili Jamesa Joycea

Ali da, ovo kad gledaš svoj raspored riječi u rečenici i živcira te - to kužim, to se i meni događa. Zato sam odustala od bilo kakvog pisanja osim bacanja mudrih misli uokolo, jer u čitanju toga baš guštam. Nekako sam si ponosna kad pročitam vlastitu mudru misao
Ali kad se radi o nekim pričama, mini romančićima, novelicama, crticama, čemu god takvom, e od čitanja toga vlastitog bude mi fizički neugodno....

Da po to je i meni, ne bi to usporedio sa egom nikako. Ne znam gdje se moj ego nametat, ali gledam na sve poprilicno objektivno i sebe uvijek degradiram, tako da i najmanji pokusaj samopouzdanja, pohvale, samozadovoljstva srezem u korijenu. Barem tako mislim, al znate ego je zajeban tip, tako da ako ga igdje uvidite kod mene ili ste vec uvidjeli odmah javite i ne brinite da cu se uvrijediti ili nesto. Ja stvarno zelim shvatiti mehaniku toga, ali kada dode do komunikacije onda ne mogu znati.

Kada pisem po forumu nikada ne razmisljam o tome sto cu napisati, niti pazim kako cu rijeci iskoristiti, samo to izbacim iz sebe. Ali danas sam npr procitao neke stvari koje sam pisao i cine mi se nejasne. Odnosno mislim da bi to moglo biti puno bolje sroceno. Znaci da imam puno mjesta za napredak.

Zelio sam reci samo da citam knjigu koju sam ja napisao, poludio bi, ne radi sadrzaja, nego stila pisanja Ne znam niti jesam li vam sad dobro objasnio sto me muci Nije uopce komplicirano, jednostavno sam sintakticki retard

Luj XIV (citat):Da po to je i meni, ne bi to usporedio sa egom nikako. Ne znam gdje se moj ego nametat, ali gledam na sve poprilicno objektivno i sebe uvijek degradiram, tako da i najmanji pokusaj samopouzdanja, pohvale, samozadovoljstva srezem u korijenu. Barem tako mislim, al znate ego je zajeban tip, tako da ako ga igdje uvidite kod mene ili ste vec uvidjeli odmah javite i ne brinite da cu se uvrijediti ili nesto. Ja stvarno zelim shvatiti mehaniku toga, ali kada dode do komunikacije onda ne mogu znati.

Kada pisem po forumu nikada ne razmisljam o tome sto cu napisati, niti pazim kako cu rijeci iskoristiti, samo to izbacim iz sebe. Ali danas sam npr procitao neke stvari koje sam pisao i cine mi se nejasne. Odnosno mislim da bi to moglo biti puno bolje sroceno. Znaci da imam puno mjesta za napredak.

Zelio sam reci samo da citam knjigu koju sam ja napisao, poludio bi, ne radi sadrzaja, nego stila pisanja Ne znam niti jesam li vam sad dobro objasnio sto me muci Nije uopce komplicirano, jednostavno sam sintakticki retard

Kix, Vitas is begging for a compliment.

Oh my god, ja sam ozbiljan, a vi tako !

Vise vam nikad necu otvoriti svoje srce

( )

Vitas, prekini hrat i nastavi pisat! Meni je ona tvoja priča/san sa sovom bila fenomenalna i molim te da još štogod takvoga izbaciš iz sebe. Hvala.

Domina (citat):Kix, Vitas is begging for a compliment.

Tko lijepo zamoli, taj i dobije

Znam da sam vec dosadan s time ali da upozorim...

Vitas, ne znam dali svi tu pricamo o istom egu Sjeti se da je ego opcepoznat kao sinonim za ponos

Ne volim nesporazume u razgovoru, tako da ih izbjegnemo ubuduce Da ne bude opet rasprava tipa one o riječi stoik