Ovo se zgodno nadovezuje na moju fascinaciju Ratovima zvijezda.
Primjećujemo nepravdu svuda oko nas. Nije to ništa novo, oduvijek je toga bilo i zauvijek će toga biti. Ali nije se uvijek nepravda tolerirala kao danas.
Imate sve veće razlike među bogatima i siromašnima. Srednja klasa izumire. Polarizacija je stvarnost i izuzetno je neravnomjerna.
Često se kaže da nam je država u banani. Ja kažem da bolju i ne zaslužujemo, jer dopuštamo da nas se izrabljuje i da se najveća bogatstva prodaju kako bi nekolicina strpala milijune (ili čak milijarde u džep). Nije to samo u Hrvatskoj tako, u cijelom svijetu je.
Mene zanima kako je u Poljskoj osamdesetih, u vrijeme komunističke strahovlade, u vrijeme kada nisi možda mogao izgubiti bogatstvo, ali si mogao izgubiti život zbog nepodobne riječi odnosno postupka, uspio oformiti se snažan sindikat Solidarnost, a Lech Walesa glasno istupiti i voditi borbu protiv nepravde bez da izgubi glavu? Mene zanima kako je moguće da su pokreti otpora u WW2 uspijevali biti tako snažni i značajni, unatoč tolikim tragično izgubljenim životima, koji umjesto da su srušili moral, samo su ga još više podigli? Najviše od svega zanima me je li tako nešto moguće i danas, ovdje, u našem, balkanskom okruženju?
Represija je danas ovdje možda sasvim druge vrste, ali svaka bi trebala izazivati revolt i bunt. Zašto se čitava nezadovoljna masa ljudi ne udruži i pokaže da se s njome ne može igrati? Mislim da zato što se u ovoj poplavi informacija nitko doista ne informira. Ljudi ne znaju svoja prava, ne doživljavaju ozbiljno reforme koje ih obezvrjeđuju sve više i više, ne reagiraju dovoljno brzo i što je još važnije - dovoljno oštro. Moj poticaj za pisanje ovoga je nepravda (točnije nehumanost) na mom fakultetu. Ali taj slučaj je jedan od minornijih zapravo.
Moj otac je trećemajac, bila sam s njime na prosvjedu za spas "3.maja" prije godinu dana. Došao je na prosvjed u svojoj plavoj radnoj tuti na čijim leđima velikim bijelim slovima piše "3.maj". Bila sam neizmjerno ponosna što stojim tamo pored njega.
Ta reakcija bila je hvalevrijedna. Nažalost, usamljena je, a nije "3.maj" jedina točka zbog koje bi se trebalo dići na noge.
Moja mama radi u privatnom knjigovodstvenom servisu, gdje se djelatnice maksimalno izrabljuje. Nijedna od njih nije poduzela inicijativu da se svih njih 6 (ili 7, ne znam koliko ih je točno) skupi i jednoglasno kaže svojoj šefici: "Ne platiš li nam plaće redovito + prekovremene sate i ne prijaviš li nas na punu plaću, a ne na minimalac, sve do jedne dajemo otkaz!"
One bi to mogle učiniti bez posljedica, jer da joj naprasno otkažu, firma bi joj propala istog trena, zato što sama ne može preuzeti sve klijente (a nije dovoljno sposobna ni da preuzme samo jednu od 7 skupina klijenata), zato što u tako kratkom roku ne može naći dovoljno sposobnih djelatnika i zato što ih sama ne zna podučiti. Ona egzistira na svojim djelatnicama, a one se ponašaju kao da je situacija obrnuta i time joj dopuštaju takav tretman. Ljudi su sami krivi za svoje stanje, jer nisu svjesni toga da su oni ti koji drže svijet da se ne raspadne u komadiće. Misle da svijet u svojoj šaci drže malobrojni moćnici, a zapravo je obrnuto.
Takvo je opće raspoloženje posvuda, što u našoj državi, što u cijelom svijetu. Gdje nestao borbeni duh, onaj koji ne dopušta da se čovjeka degradira? Ovo nije ništa drugo nego povratak u feudalno doba. Ponovno postajemo kmetovi, jer to dopuštamo, kao što su i oni, ne znajući bolje, dopustili da ih se učini kmetovima.
Tu dolazimo do mog ljubljenog SW serijala. Nikada neću zaboraviti kako je Luke Skywalker uz pomoć Rebel Alliance i Millenium Falcona uništio zloglasnu, "neuništivu" Death Star, jednostavnom borbenošću i spretnošću. Sam ne bi nikada uspio, kao ni bilo koji pojedinac iz Rebel Alliance. Ali oni su svi zajedno, uključivši svježe probuđenog borca Hana Sola, činili kritičnu masu, koja može mijenjati naizgled nepromjenjivo. Gdje je danas i ovdje Rebel Alliance? Ne postoji. Gdje su Jedi vitezovi, koji će se do zadnjeg daha, uza sve gubitke i neuspjehe boriti protiv prevlasti Sitha? Nema ih.
Ali bili su među nama i borili se. Kad je nestalo Jedija, zbijali su se redovi u Rebel Alliance. Sve to smo imali ovdje, na Zemlji, ne "in a galaxy far, far away", samo je drugačije izgledalo, pa nismo prepoznali bez laserskih pištolja, svemirskih brodova i lightsabera. Zašto je taj duh zatrt u ljudima, zašto više nema Jedija i pobunjenika oko nas, kad bi ih uvijek i zauvijek moralo biti?
Primjećujemo nepravdu svuda oko nas. Nije to ništa novo, oduvijek je toga bilo i zauvijek će toga biti. Ali nije se uvijek nepravda tolerirala kao danas.
Imate sve veće razlike među bogatima i siromašnima. Srednja klasa izumire. Polarizacija je stvarnost i izuzetno je neravnomjerna.
Često se kaže da nam je država u banani. Ja kažem da bolju i ne zaslužujemo, jer dopuštamo da nas se izrabljuje i da se najveća bogatstva prodaju kako bi nekolicina strpala milijune (ili čak milijarde u džep). Nije to samo u Hrvatskoj tako, u cijelom svijetu je.
Mene zanima kako je u Poljskoj osamdesetih, u vrijeme komunističke strahovlade, u vrijeme kada nisi možda mogao izgubiti bogatstvo, ali si mogao izgubiti život zbog nepodobne riječi odnosno postupka, uspio oformiti se snažan sindikat Solidarnost, a Lech Walesa glasno istupiti i voditi borbu protiv nepravde bez da izgubi glavu? Mene zanima kako je moguće da su pokreti otpora u WW2 uspijevali biti tako snažni i značajni, unatoč tolikim tragično izgubljenim životima, koji umjesto da su srušili moral, samo su ga još više podigli? Najviše od svega zanima me je li tako nešto moguće i danas, ovdje, u našem, balkanskom okruženju?
Represija je danas ovdje možda sasvim druge vrste, ali svaka bi trebala izazivati revolt i bunt. Zašto se čitava nezadovoljna masa ljudi ne udruži i pokaže da se s njome ne može igrati? Mislim da zato što se u ovoj poplavi informacija nitko doista ne informira. Ljudi ne znaju svoja prava, ne doživljavaju ozbiljno reforme koje ih obezvrjeđuju sve više i više, ne reagiraju dovoljno brzo i što je još važnije - dovoljno oštro. Moj poticaj za pisanje ovoga je nepravda (točnije nehumanost) na mom fakultetu. Ali taj slučaj je jedan od minornijih zapravo.
Moj otac je trećemajac, bila sam s njime na prosvjedu za spas "3.maja" prije godinu dana. Došao je na prosvjed u svojoj plavoj radnoj tuti na čijim leđima velikim bijelim slovima piše "3.maj". Bila sam neizmjerno ponosna što stojim tamo pored njega.
Ta reakcija bila je hvalevrijedna. Nažalost, usamljena je, a nije "3.maj" jedina točka zbog koje bi se trebalo dići na noge.
Moja mama radi u privatnom knjigovodstvenom servisu, gdje se djelatnice maksimalno izrabljuje. Nijedna od njih nije poduzela inicijativu da se svih njih 6 (ili 7, ne znam koliko ih je točno) skupi i jednoglasno kaže svojoj šefici: "Ne platiš li nam plaće redovito + prekovremene sate i ne prijaviš li nas na punu plaću, a ne na minimalac, sve do jedne dajemo otkaz!"
One bi to mogle učiniti bez posljedica, jer da joj naprasno otkažu, firma bi joj propala istog trena, zato što sama ne može preuzeti sve klijente (a nije dovoljno sposobna ni da preuzme samo jednu od 7 skupina klijenata), zato što u tako kratkom roku ne može naći dovoljno sposobnih djelatnika i zato što ih sama ne zna podučiti. Ona egzistira na svojim djelatnicama, a one se ponašaju kao da je situacija obrnuta i time joj dopuštaju takav tretman. Ljudi su sami krivi za svoje stanje, jer nisu svjesni toga da su oni ti koji drže svijet da se ne raspadne u komadiće. Misle da svijet u svojoj šaci drže malobrojni moćnici, a zapravo je obrnuto.
Takvo je opće raspoloženje posvuda, što u našoj državi, što u cijelom svijetu. Gdje nestao borbeni duh, onaj koji ne dopušta da se čovjeka degradira? Ovo nije ništa drugo nego povratak u feudalno doba. Ponovno postajemo kmetovi, jer to dopuštamo, kao što su i oni, ne znajući bolje, dopustili da ih se učini kmetovima.
Tu dolazimo do mog ljubljenog SW serijala. Nikada neću zaboraviti kako je Luke Skywalker uz pomoć Rebel Alliance i Millenium Falcona uništio zloglasnu, "neuništivu" Death Star, jednostavnom borbenošću i spretnošću. Sam ne bi nikada uspio, kao ni bilo koji pojedinac iz Rebel Alliance. Ali oni su svi zajedno, uključivši svježe probuđenog borca Hana Sola, činili kritičnu masu, koja može mijenjati naizgled nepromjenjivo. Gdje je danas i ovdje Rebel Alliance? Ne postoji. Gdje su Jedi vitezovi, koji će se do zadnjeg daha, uza sve gubitke i neuspjehe boriti protiv prevlasti Sitha? Nema ih.
Ali bili su među nama i borili se. Kad je nestalo Jedija, zbijali su se redovi u Rebel Alliance. Sve to smo imali ovdje, na Zemlji, ne "in a galaxy far, far away", samo je drugačije izgledalo, pa nismo prepoznali bez laserskih pištolja, svemirskih brodova i lightsabera. Zašto je taj duh zatrt u ljudima, zašto više nema Jedija i pobunjenika oko nas, kad bi ih uvijek i zauvijek moralo biti?