Moć Mita

Evo neki djelovi iz knjige "Moć Mita". Joseph Campbell razgovara sa doktorom komparativne mitologije. Njegovi klasici su: Junak sa tisucu lica, Maske Boga, Atlas svjetske mitologije. Evo sto kaze autor knjige o Campbellu:

"Nisam nikada ikoga sreo koji tako lijepo prica price. Slusajuci kako Joseph Campbell govori o prvobitnim drustvima, bivao sam transportiran na siroke ravnice pod veliku kupolu siroko otvorenog neba, ili u guste sume, ispod baldahina drveca, te poceo razumijevati kako glasovi bogova govore iz vjetra i grmljavine, i kako duh Boga tece u svakoj planinskoj brzici - cijela mi je Zemlja izgledala poput posvecenog mjesta: kraljevstva mitske imaginacije"

------------

"Vrlo cesto jedna od stvari koju covjek nauci kao clan misterijskih religija jest da je labirint, koji zaprijecava, istodobno put do vjecnog zivota. To je konacna tajna mita - da Vas poduci kako prodrjeti u labirint zivota na takav nacin da njegove duhovne vrijednosti budu oslobodene"

Evo za Skywalkericu

Cinjenica da sila zla nije identificirana s nijednom konkretnom nacijom na ovoj zemlji znaci da postoji apstraktna sila, koja predstavlja nacelo, a ne specificnu povijesnu situaciju. Prica se mora odnositi na djelovanje nacela, a ne da je ova nacija protiv one. Maske cudovista koje su stavljene na ljude u Star Warsu predstavljaju stvarnu cudovisnu silu u modernom svijetu. Kada se skine maska Darth Vadera, vidite neformiranog covjeka, onoga koji se nije razvio kao ljudska individua. Ono sto vidite jest cudna i sazalna vrsta neizdifirenciranog lica.

Moyers: kakvo je znacenje toga?

Darth Vader nije razvio svoju vlastitu ljudsku prirodu. On je robot. On je birokrat, koji ne zivi u terminima vlastitoga sebe, nego u terminima nametnutoga sustava. To je prijetnja nasim zivotima s kojom smo svi mi danas suoceni. Hoce li vas sustav zgaziti i negirati Vam Vasu ljudskost, ili cete biti u stanju rabiti sustav za postizanje ljudskog smisla? Kako se odnositi prema sustavu, a da mu se prisilno ne sluzi? Ne pomaze pokusati ga promjeniti kako bi bio u skladu s Vasim misaonim sustavom. Zamah povijesti iza njega je prevelik da se ista stvarno znacajno razvije iz takve vrste djelovanja. Stvar je da se nauci zivjeti u svome razdoblju povijesti kao ljudsko bice. To je nesto drugo, i moze se postici.

Moyers: Cineci sto?

Drzeci se svojih vlasitih ideala i, poput Luke Skywalkera, te dopustajuci da neosobni, bezlicni sustav polaze na Vas pravo.

...

Pa vidite, taj film komunicira. On je na jeziku koji govori mladim ljudima, i to je ono sto je vazno. On pita, hocete li biti osoba srca i ljudskosti - jer to je mjesto gdje je zivot, u srcu- ili cete ciniti stogod od Vas trazi ono sto bi se moglo nazvati "svrhovitom silom"? Kada Ben Kenobi kaze: "Neka sila bude s tobom," on govori o sili i energiji zivota, ne o programiranim politickim ciljevima.

....

Da, naravno, Sila se pokrece iznutra. Ali sila Imperije je temeljena na namjeri da se savlada i zavlada. Star Wars nije jednostavno igrokaz o moralu, on se odnosi na moci covjeka, kako su one ili ispunjene ili slomljene i potisnute djelovanjem covjeka.

....

Pa, majka je upravo ovdje. Rodjeni ste od svoje majke, i ona je ona koja Vas doji, poducava i podize Vas do dobi kada morate naci svoga oca.
E sad, nalazenje oca ustvari se odnosi na nalazenje svog vlastitog karaktera i sudbine. Postoji predodzba da se karakter nasljeduje od oca, a tijelo, vrlo cesto i um, od majke. Ali Vas karakter je ono sto je tajna, i Vas je karakter Vasa sudbina. Dakle otkrivanje vlastite sudbine simbolizirano je trazenjem oca. (Vrlo cest mitoloski motiv je trazenje oca)

....

A znate li tko je taj bog? To ste Vi. Svi ti simobli u mitologiji odnose se na Vas. Mozete ostati tamo zaglibljeni i misliti da je sve tamo. Tako mislite i o Isusu sa svim osjecajima u svezi toga koliko je patio - tamo na krizu. Ali ta je patnja ono sto bi trebalo biti u Vama. Jeste li bili duhovno ponovo rodeni? Jeste li umrli za Vasu zivotinjsku prirodu i dosli u zivot kao ljudska inkarnacija samilosti?



Ima jos puno toga, ali ne moren tipkati

Veoma sam sretna sada!

Hvala na ovom izvatku, dat ću si truda da pročitam tu knjigu.

U principu, ne znam što reći na ovo, jer se u potpunosti slažem. To je to, to je mitologija SW koju od lightsabera, svemirskih brodova i lasreskih pištolja, malo tko uočava. Estetika je ionako uvijek samo omot ispod kojeg se kriju slatkiši.

Protiv sustava se ne može, to je više nego očito. Ali obitelj Skywalker nas uči da premda nemamo izbora nego živjeti unutar sustava, možemo snagom duha izbjeći da nas taj isti sustav pojede. I još važnije, expanded universe nas uči da možemo birati između različitih sustava. Sustav je potreban, inače imamo anarhiju, nered, kaos. I Rebel Alliance je svojevrsni sustav. Bitno je da sami biramo sustav, a ne da nam bude nametnut. Ako shvatimo da smo izabrali loš sustav, da pronađemo i izabremo drugi. A birati svjesno i sposobno možemo samo ako smo Luke Skywalker, tj. ako nas sustav nije pojeo. U suprotnom, ovce smo u toru. Klonovi, stormtroopersi. Bijeda iz Mos Eisley kantine koju možeš ušutkati sa "kruha i igara".

Ja nisam kao Nietzsche, ne mislim da treba bezumno srušiti SVE i na ground zero sagraditi novo. Mislim da u postojećem okviru treba taj isti okvir promišljati, modificirati ga, poboljšavati. Ako to činimo, znači da nas sustav nije pojeo, već da smo ga podvrgli sebi. Ako smo zadovoljni samo "u se, na se i poda se" načinom života i ničim više ni manje, tada smo sočan zalogaj za sustav.

Svaka knjiga, film, slika, skulptura, matematička jednadžba, molekula.... Baš svaka ljudska djelatnost i otkriće vrijedi kao 24-karatno zlato ako se potrudimo zagrebati ispod površine. Zato sam kontrirala Živani kad je popljuvala parfeme, i zato sam kontrirala tebi, Ivane, kada si degradirao filmove. U svakoj pizdariji ovoga svijeta može se naći dubina duha i smisla. A tko traži, taj i nađe

Znam da, taj dio sa filmovima sam htio pojasniti, ali nisam vise nasao tu temu

Ja se slazem u potpunosti sa tobom, ali ako se ne varam cak sam i tamo napisao da sam knjiski nacist

Dakle cisto subjektivno, moje misljenje je takvo o filmovima, ono nema nikakve veze sa stvarnoscu. Meni se jednostavno 90% filmova gadi, a onih 10 % gledam jer me Ena natjera da odemo u kino.

Kad me frend pitao koji ti je najbolji film, ili top pet... nisam se mogao sjetiti, cak i sada ne znam odgovor... i to ne zato sto se ne mogu odluciti, nego zato sto mi nijedan film nije nista posebno.

Dobri su mi bili: Matrix (radi ideje, inace sam ga premotavao, samo sam htio hvatat pricu, efekti, fajt i te pizdarije me ne zanimaju)

Lotr - super film, nema se sta rec, drago mi je da je uveo ljude u velik svijet Tolkiena, al svejedno film mi je losa degradacija, sprdacina i izvrtanje knjige. Svejedno gledao sam film par puta i uzivao sam u njemu.

Braveheart, Gladiator, Kralj Arthur itd - epske filmove volim, Kralj Arthur mi je glup film, ali najbolji soundtrack na svijetu. Tako da ja nisam ni gledao taj film nego svoju verziju toga.

Susreti cetvrte vrste - to mi je bio odlican horor, ako se tako moze nazvati. Nis posebno, al svejedno sam se usro i drago mi je radi toga.

Hrid - taj film sam gledao oko 20 puta samo radi soundtracka, film inace cisti americki akcijski, ali radi hansa zimmera meni je to postao amblem zivota

Od Stephena Kinga sam volio gledati filmove, ali nakon knjiga isto, kao da se ful napalis i odjednom ti se spusti. ako se smijem tako izraziti, htio sam i drkicu ubaciti, ali bolje ne vise

U svakom slucaju, ovo je bio off topic, ali morao sam pojasniti... ima jos filmova, ali ovo je dosta

Ajme, Vitas, totalno se ne slažem s tobom!!!!!!! Da nema dobrih filmova?! Teško ih se nađe, ali ima ih nezaboravnih. How about 'Kramer protiv Kramera', 'Pasje popodne', 'Lice s ožiljkom', 'Kum', 'Mostovi okruga Madison', 'Elephant', Equilibrium... mogla bih ovako danima. A tek filmovi Claudea Chabrola!!!!!!!! Npr. 'Ljubomora'- pa na to ne da je drkica, nego ONO, ku'iš.

Znam ja da se ne slazes samnom, zato i kazem to sto kazem. Book Nazi... Zato i ne ulazim u te rasprave, samo kazem: ne volim filmove.

Ja sam knjiški moljac do jaja. Knjige su uvijek bolje, ali nisu svi filmovi pravljeni po knjiškom predlošku.
Knjige su bolje jer ulaze u dubinu, opširnije su po svojoj formi, a i oslanjaju se na našu imaginaciju. Naravno da su likovi koje mi smislimo u glavi puno bolji nego oni koje je netko drugi smislio za nas. Ali, ima i iznimaka od pravila. Recimo, ja ne volim Jane Austin, mada je znam smjestiti i u vrijeme i u prostor i znam njenu literarnu vrijednost. Pa su opet ekranizirane 'Ponos i predrasude' nenadhebive. Ako prvo gledaš, pa čitaš, ništa od drkice.

Vidiš, Vitas, kužim ja tebe. Tako je meni bilo s glazbom, dok se nisam pronašla u instrumentalnoj i filmskoj glazbi. Kad bi me netko pitao šta slušam ili što volim slušati, ja bih rekla: "Pa ništa." Jer ok, mogla sam slušati svašta što bi mi drugi servirali (osim cajki i tupsi-glupsi, to mi nikad nije sjelo), ali ništa od toga nije bila glazba za moju dušu, nešto čemu bih dala primat, veću vrijednost pred ostalim. Može se reći da sam degradirala glazbu, nikada mi nije bila neki faktor u životu, bila mi je uglavnom bezveze i gotovo pa je stoga nisam mogla doživjeti kao umjetnost, kao veliku vrijednost čovječanstva.

Onda sam pronašla Jamesa Hornera i Howarda Shorea, a istinski se našla u Zimmeru, Newton-Howardu i Elfmanu. I počela otvarati uši

Dan danas sva glazba osim navedene ne predstavlja mi ama baš ništa. Ali kada sam otvorila uši i za ostalu glazbu koju bi mi netko ponudio da čujem, naučila sam polako prepoznavati što vrijedi, a što ne. Naučila sam cijeniti ono što vrijedi, a odbacivati ono što ne. I dalje nisam neki ljubitelj glazbe, kod kuće ne slušam nijedan bend ili pjevača/pjevačicu, a zbirka glazbe mi je općenito veoma siromašna. Ali znam se postaviti objektivno i reći: "OK, ovo mi se ne sviđa, ne rajca me kao kad čitam dobru knjigu ili gledam dobar film, ali čujem i uviđam zašto vrijedi."

Slično mi je bilo i sa stripovima, godinama sam se opirala čitanju stripova, mislila sam da je to smeće koje pišu i crtaju oni koji nemaju dovoljno talenta da postanu pravi pisci i slikari. Kada sam jednom dopustila svom bivšem dečku da mi otvori oči za stripove, uvidjela sam da sam bila posve u krivu! To je samo drugačiji medij izražavanja, jednako vrijedan kao i ostali, ako se kroz njega izražavaju talentirani ljudi. I dan danas sama od sebe neću zaviriti u knjižnici na policu sa stripovima i dići si neki strip da pročitam jer nisam zagrijana za to. Ali na preporuku Darija, Stoleta ili Larsa rado ću se odazvati i otvoriti sva čula da doživim i tu vrstu umjetnosti najbolje što mogu.

Stoga mislim da ti nisi book nazi, nego da si zabrijao da je tako, zasjenio samom sebi neke horizonte. Ne znam kako Ena doživljava filmove, ali dopusti joj da te uvede u taj svijet. Kod bilo koje umjetnosti nije bit u tome da li se TEBI sviđa ili ne, bit je u tome da sagledaš tu umjetnost objektivno. Ne moraš voljeti nešto da bi to cijenio. To je vrlo slično kao s ljudima, ne voliš sve koje cijeniš, i ne cijeniš sve koje voliš....

Ja sam gledao filmova koliko ste i vi gledali, mozda i vise. To jednostavno nije moja brijica, ja i filmovi smo kao kad spojite dva plusa na magnetu.

Ja cijenim filmove kao umjetnost i ljude koji ih gledaju i objektivno nemam ama bas nista protiv toga.

Sa druge strane subjektivno u sebi pronalazim nesto sto bi se moglo nazvati gadenjem prema filmskoj umjetnosti.

Tako da samnom nema rasprave o tome, jednostavno zatucan sam u tom pogledu i sto je najgore ponosan sam na to

Luj XIV (citat):Ja sam gledao filmova koliko ste i vi gledali, mozda i vise. To jednostavno nije moja brijica, ja i filmovi smo kao kad spojite dva plusa na magnetu.

Ja cijenim filmove kao umjetnost i ljude koji ih gledaju i objektivno nemam ama bas nista protiv toga.

Sa druge strane subjektivno u sebi pronalazim nesto sto bi se moglo nazvati gadenjem prema filmskoj umjetnosti.

Tako da samnom nema rasprave o tome, jednostavno zatucan sam u tom pogledu i sto je najgore ponosan sam na to

Jesi, bogami si zatucan, i dabogda ti jednom anđeo Gabrijel donio prosvjetljenje

P.S. Nadam se da ćeš jednom sa mnom pogledati neki film, možda ispadnem tvoj anđeo Gabrijel

Ne bi me iznenadilo da si količinski pogledao više filmova od mene, ali ono što ti nikako da skužiš jest da nije bitna kvantiteta gledanja, nego kvaliteta gledanja.

"Sky people cannot learn, they do not see." (Neytiri, "Avatar")

Zasada si sky person, doista bi me veselilo da jednom postaneš Jake Sully. Koji hoda, naravno

"Sky people cannot learn, they do not see." (Neytiri, "Avatar")

A sta ako bi ja ovu poslovicu stavio u kontekst: Sky people = ljudi koji gledaju filmove

Zato sam ja zatucan, to je istina.

Ne kazem da mi film nema odlicnih ideja i stvari za razmisljanje, ali naspram knjige osjecam mentalnu degradaciju

Ja sam isto isključiva, u mnogo toga, pa te u jednu ruku i razumijem. Za mene je dobar film itekako umjetnost, ali također smatram da nema usporedbe s književnošću. Doduše, radije bih jednu rangirala iznad druge, za vlas ako ništa drugo, ali je ne bih eliminirala samo zato jer ovoj prvoj nije dorasla.

Moja je pretpostavka da si ti, Luj, nemirnog i slobodnog duha, pa ne voliš što film diktira tempo kojim pratiš neku radnju, niti što nameće vlastite zaključke.

Luj XIV (citat):"Sky people cannot learn, they do not see." (Neytiri, "Avatar")

A sta ako bi ja ovu poslovicu stavio u kontekst: Sky people = ljudi koji gledaju filmove

Zato sam ja zatucan, to je istina.

Ne kazem da mi film nema odlicnih ideja i stvari za razmisljanje, ali naspram knjige osjecam mentalnu degradaciju

Sky people gledaju iz mnogih kuteva, ne samo iz svoga. Film sad zapravo spada u sasvim sporedni plan, ako me razumiješ. To see is the point, not to see a movie.

Mislim, ok, dođosmo svi zajedno do zaključka da si zatucan
Ono što je super u cijeloj priči jest da je ovo vjerojatno jedina tema na svijetu oko koje si zatucan. I zato te volimo

Domina (citat):Ja sam isto isključiva, u mnogo toga, pa te u jednu ruku i razumijem. Za mene je dobar film itekako umjetnost, ali također smatram da nema usporedbe s književnošću. Doduše, radije bih jednu rangirala iznad druge, za vlas ako ništa drugo, ali je ne bih eliminirala samo zato jer ovoj prvoj nije dorasla.

Moja je pretpostavka da si ti, Luj, nemirnog i slobodnog duha, pa ne voliš što film diktira tempo kojim pratiš neku radnju, niti što nameće vlastite zaključke.

Pa i knjige diktiraju tempo kojim se radnja prati i nameću vlastite zaključke. Na našoj širini duha je da knjigu interpretiramo. Isto tako, na našoj širini duha je da film interpretiramo. Ideja je samo početni dio svake, ama baš svake, umjetnosti. Zatim je interpretacija, a tek potom kontemplacija, inače mislim da ne možemo reći da smo umjetničko djelo bilo koje vrste potpuno doživjeli.

Kod filma se npr. meni osobno sviđa vidjeti kako je netko drugi nešto doživio. Ja npr. imam svoje viđenje neke stvari, ali nisam ga sposobna vizualno prikazati i drugima. Redatelj je sposoban ono što mu je u umu prenijeti i posložiti sličicu po sličicu na medij koji će drugima pokazati kako on vidi istu stvar. Dobar redatelj to čini sa stilom i ostavlja dubok utjecaj na druge. Loš redatelj to čini bez imalo duha i ne ostavlja dublji utisak od toga da smo upravo odgledali niz pokretnih sličica. Isto je i s glumom. Možda je moja ljubav prema filmu djelomice i zbog toga što sam davno htjela biti glumica, pa onda proučavam kako je netko prikazao emocije i događaje i uspoređujem s time kako bih ja. To mi dođe kao svojevrsna razmjena ideja.

Meni je doista teško degradirati bilo koju umjetnost, jer je svaka izraz nečijeg duha, misli, stavova, viđenja svijeta, samo kroz različite medije. Svatko bira onaj kojem je najvičniji, jer j... ga, ne mogu svi biti dobri pisci. Nije bitno kako će se netko izraziti, bitno je da fluktuacija ideja nikada ne zamre.

Vitas, a što onda misliš o kazališnoj umjetnosti?

Da, kad malo razmislim, Kix, u pravu si. Knjige su čak i jasnije, filmovi su često nedorečeni, ostavljaju puno mjesta za vlastite zaključke. Barem u evropskoj kinematografiji, ja američku ne volim. Baš zato jer je orijentirana prema širokim bezglavim masama- likovi su plošni, radnja pojednostavljena do apsurda, a kraj redovito predvidiv i banalan...

Naravno da je na sirini duha da interpretiramo umjetnost.

Ja bi uzeo primjer. Imamo knjigu i onda po njoj naprave film.

Koliko god ti sirinu duha imas pri interpretaciji filma to nece biti nista naspram knjige. Jednostavno knjiga ima dubinu koju film nece nikada imati. Dakle to je samo o ekranizaciji knjiga. Sa time vec odbacujem veliku vecinu filmova.

Inace ja ne volim gledati predodbu nekoga redatelja, koliko god on genijalan bio, ja vise volim biti sam svoj redatelj. Kada citas knjigu radi vise centara u mozgu neko kad gledas film. Ja kada citam knjigu gledam svoj film, to pobuduje osjecaje u meni, potice me na razmisljanje itd itd

Kada svijet svijet knjige prebacis u film onda to ispadne vrlo lose. To je kao da sam ja redatelj i sada cete svi gledati moju verziju knjige. Naravno da bi jako puno ljudi to bilo glupo. Jer svaki covjek je sam po sebi redatelj.

Sto se tice filmova koji nisu napravljeni po knjigama, ne znam za takvih puno filmova, ali kad kazem da me niti jedan film nije odusevio to stvarno mislim.

Sto se tice vadenja dubina iz stvari, mislim da mogu izaci ispred kuce i gledati drvo pet sati i izvuci neke mudrosti iz toga. Nemam ja nista protiv filma, ali jednostavno film mi nije nista posebno. U umjetnostima film mi je ono sto su u glazbi narodnjaci.

Inace o kazalisnim predstavama ne znam mnogo, niti sam imao prilike ih gledati, ali siguran sam da cu poceti i sa time kad dode vrijeme. Sada trenutno od svih umjetnosti najvise vremena posvecujem citanju poezije. Neke pjesme od William Blakea (njega sad citam... pa mi je primjer) mi daju vise materjala za razmisljanje nego 3 sata filma Avatar i puno dublje me diraju. (Film mi je bio odlican).

Inace film je nova umjetnost, tek od 20. stoljeca, moji preci su zivjeli bez toga i bili su puno vise ljudi nego ljudi danas.

Ja sam siguran da bi se Platon samnom isto slozio, kad bi ga pitao knjiga ili film, on bi se nasmijao i rekao: f. movie, na grckom naravno.

Ovo tu gore je vjerojatno samo tocka na i moje zatucanosti, ali drago mi je sto me prihvacate unatoc tome

Luj XIV (citat):Ja sam siguran da bi se Platon samnom isto slozio, kad bi ga pitao knjiga ili film, on bi se nasmijao i rekao: f. movie, na grckom naravno.

Naravno, Platon je svu umjetnost degradirao, a pogotovo onu koja je 'sjena sjene', poput slikarstva, pa onda i filma, jer ne opisuje vjerno našu realnost. Ali bi te Aristotel jako dobro demantirao.

Naravno, za Aristotela, ali ja ne govorim nista sto nisu ni oni. Sto se tice Platona njega bi pustio sada, jer ja ga ne interpretiram na nacin koji to drugi ljudi rade, meni je on jako drag i mislim da je krivo shvacen. Al dobro tko sam ja da govorim o njemu, ono gore sam naveo samo kao primjer iz zajebancije, nisam razmisljao da ovdje ljudi znaju njihove stavove o umjetnosti. Moram ubuduce pazit sto pisem pred filozofima

Uglavnom znat cu razraditi tu temu kada zavrsim seminar jer bas imam odnos umjetnosti izmedju Aristotela i Platona. Procitah Ion i O pjesnickom umijecu, moram jos par Platonovih djela.

U svakom slucaju ja mislim da se nista od ovoga sto sam ja rekao ne kosi sa ikakvim ucenjima. Zato jer sam ja vrlo lijepo naglasio da je to samo moje misljenje, a moje misljenje vrijedi koliko i zrnce pijeska na plazi.

Za mene narodnjaci jesu umjetnost, ako u nekome pobudi onaj osjecas katarze o kojem govori Aristotel, zasto ne? Isto tako i za filmove, jesu umjetnost, ali meni je sve umjetnost.

Drzim se toga da je umjetnost u ocima promatraca i da se ne da o tome raspredati, zato i stalno naglasavam da je to samo moje misljenje.

Mozda ima kakvih logickih inkozistentnosti u mojim postovima, ali siguran sam da ce kolege filozofi to vec pronac

ovo je za onu drugu temu.. al svejedno

ja ne mogu strpati cajke u umjetnost.. osnove na kojima se one grade su neš drugo.. to su glazbeni elementi.. to mi je prirodna umjetnost sama po sebi čisti sinus je meni umjetnost
ali cajke ne.. to je umjetnost kujca i ..čke marinirana u alkoholu.kao prvo.. nema nikakvu namjeru da bude nešto više od toga da zadovolji neke niže strasti.. i to je vjerojatno i dovoljno stvarno ne mogu zamisliti nikoga da kontemplira o nečem dok mu cajke zuje.. al mi možda samo fali maštovitosti

Ne mislim ni ja da one jesu umjetnost, ali ja se drzim da je umjetnost u ocima promatraca. U mojim ocima cajke su kozmicka sramota.

Ali svejedno mogu shvatiti da one u nekome izazivaju nekakve (?) osjecaje, i da u njegovim ocima to izgleda predivno, te da se moze poistovjetiti sa time. Ne znam ima li to veze sa razinom svijesti, inteligencije, znanja... ali neka im je, zasto ne. Nekome cajke jesu umjetnost i neka uziva u tome i mene pusti na miru.

Al bas ako bi isli definirati umjetnost... To nitko nikada jos nije uspio i rasprava bi nam trajala godinama.

Platon je bio i ostao miljenik kršćana, najviše zbog svoje alegorije pećine. Ona svijet opisuje poput 'Matrixa', kao uostalom i Biblija. Aristotel je pak miljenik znanosti, a ja koja se deklariram kao vjernik sklonija sam ipak Aristotelovim razmišljanjima- i ne samo o umjetnosti.

Držim da film ima katarzičku moć, ali to isto samo s obzirom na pojedinca. Držim i da je Aristotel pogriješio ukoliko je mislio da do katarze nužno mora doći i to kod svakog gledatelja grčke drame. Ili, u našem slučaju, filma. Kad govorimo o M. Pythonu, recimo, koji je vrhunska umjetnost, ako se mene pita, u žanru komedije i kad se njemu smijem, sigurno da se katkad smijem i svojim manama ili onima svojih najbližih, ali nije pravilo. Katarza izostaje, ali je to i dalje umjetnost u p.m.

Aristotel je volio etiku, moral, tu ja vidim sebe, ali ne smatram da je uloga umjetnosti isključivo da nas pročišćava. Između ostalog ona nas obrazuje, osvješćuje postojeće probleme u društvu, provocira i tako pomiče društveno prihvatljive granice i norme...

Uzmimo za primjer filmove Louisa Mallea, jednog od mojih najdražih režisera. Temama koje je obrađivao on je redovito 'silovao' um gledatelja. Pritom ne mislim na pukog promatrača, koji u kino dođe pojesti kokice i zažvaliti curu, nego na gledatelja koji razmišlja. Bavio se i incestom, odnosno ljubavlju između bliskih rođaka, koja je meni nepojmljiva. Gledaš i mrziš, ljut si, puknuo bi- a do kraja filma tvoji su osjećaji dijametralno suprotni. Kao da si počeo viđati ljudskost ondje gdje si mislio da je nema ni u tragovima.
Neki opći principi postaju pred tvojim očima personalizirani i ti odjednom, ako dopustiš, više ne vidiš princip, već čovjeka. Vidiš pojedinačnu sudbinu i sve što ona sobom nosi. I suosjećaš s nekim za koga si do prije dva sata mislio da ne zaslužuje živjeti.
To je katarza izvan etičkog smisla, mislim. Ili barem u smislu u kojem je Aristotel pojmio moral, a u kojem ga pojmim i ja i ostatak svijeta. Je li to onda umjetnost? Jest i to vanredna. Ona budi svaki djelić našeg bića, intelektualno, emocionalno, kako god hoćete. Tjera nas da razmišljamo izvan nametnutih i vlastitih okvira, izvan bilo koje matrice. Nudi smisao u kompletnom besmislu, logiku u kaosu i tjera nas da sami u sebi pomičemo granice svijesti. Da preispitujemo svoja vjerovanja, uvjerenja, svoje znanje, svoje emocije... svoje sve. E, sad, netko drugi bi vam o ovoj temi možda rekao nešto posve suprotno. Gro mojih prijatelja bi film ugasilo nakon 5 minuta, ljuti i razočarani. Neki bi, zbog sporog ritma pozaspali na trećini filma... Zato velim, umjetnost ovisi o onome tko je doživljava. Pritom 'greška u prijemu' ne leži na njoj, nego u nama samima.

Mislim da sam shvatio to sto zelis reci, ali ako sam dobro shvatio onda mi govorimo istu stvar. Identicnu.

Luj XIV (citat):Mislim da sam shvatio to sto zelis reci, ali ako sam dobro shvatio onda mi govorimo istu stvar. Identicnu.

Mislim da ipak postoji razlika. Ja ne odbacujem film kao umjetnost, idem otvorenijeg uma, pa nekad, negdje, mada ne često, doživim i katarzično iskustvo. Ili pomak svijesti i unutarnjeg morala. Jednostavnije rečeno, mislim da ti naginješ Platonu, ja Aristotelu.

A jesu li dokumentarci umjetnost? Tj moze li to biti umjetnost?

Naslov je moc mita, a vidi di smo mi dosli, hahaha, zakon

Luj XIV (citat):A jesu li dokumentarci umjetnost? Tj moze li to biti umjetnost?

Naslov je moc mita, a vidi di smo mi dosli, hahaha, zakon

Naravno da jesu. Osobno u njima najviše uživam. Posebno u onima koji nastoje politički djelovati, mijenjati stvarnost, rušiti nepravedne zakone, razotkrivati predrasude i stereotipe...