S obzirom da upravo učim svjetsku povijest 20. stoljeća, moj poticaj za otvaranje ove teme je zapravo nacizam. Međutim, to nije jedina diktatura koja je sebi podčinila veliku masu ljudi, premda je vjerojatno najgora. Imate i komunističke diktature, diljem svijeta i povijesti. Monarhije feudalnog tipa također su bile svojevrsne diktature. Rimska republika (o carstvu da ne govorimo) također. Danas si zapadna demokracija utvara da je antidiktatorski sustav, pa ipak, ona nije ništa drugo doli "diktatura kapitalizma". Jedini kakav-takav uspjeh u suzbijanju diktature i tiranije imala je stara atenska demokracija svojim ostracizmom (protjerivanjem potencijalnog tiranina iz zemlje).
Mene zanima kako je moguće da nekolicina (ili čak jedan čovjek) uspijeva sebi i svojim idejama podjarmiti toliku masu ljudi? I bez obzira što se s ljudima može postupati kao s ovcama, ponekad se čini da je s čovjekom još i lakše nego s ovcom. I ne samo to, nego kao da čovjek ne zna opstojati ako ga se ne drži pod čizmom, bila ona Hitlerova, Staljinova, Cezarova, Habsburška, Osmanska, Busheva.... a istovremeno je toliko nesretan kad ga se gazi. S jedne strane čovječanstvo se vječno bori protiv podjarmljivanja, s druge strane ne zna što činiti sa svojom slobodom. Ta kontradikcija me strahovito zbunjuje i kopka. Je li to neka nesvjesna težnja da se vječno bude nezadovoljan? Pa i u pojedincima ju možemo naći, samo mikrokozmos treba preslikati na makrokozmos, kako je to Vitas rekao. Ali ja jednostavno tu kontradiciju ne razumijem.... Am I human or am I an alien?
Mene zanima kako je moguće da nekolicina (ili čak jedan čovjek) uspijeva sebi i svojim idejama podjarmiti toliku masu ljudi? I bez obzira što se s ljudima može postupati kao s ovcama, ponekad se čini da je s čovjekom još i lakše nego s ovcom. I ne samo to, nego kao da čovjek ne zna opstojati ako ga se ne drži pod čizmom, bila ona Hitlerova, Staljinova, Cezarova, Habsburška, Osmanska, Busheva.... a istovremeno je toliko nesretan kad ga se gazi. S jedne strane čovječanstvo se vječno bori protiv podjarmljivanja, s druge strane ne zna što činiti sa svojom slobodom. Ta kontradikcija me strahovito zbunjuje i kopka. Je li to neka nesvjesna težnja da se vječno bude nezadovoljan? Pa i u pojedincima ju možemo naći, samo mikrokozmos treba preslikati na makrokozmos, kako je to Vitas rekao. Ali ja jednostavno tu kontradiciju ne razumijem.... Am I human or am I an alien?
