Gdje je nestao Jedi?

Ovo se zgodno nadovezuje na moju fascinaciju Ratovima zvijezda.

Primjećujemo nepravdu svuda oko nas. Nije to ništa novo, oduvijek je toga bilo i zauvijek će toga biti. Ali nije se uvijek nepravda tolerirala kao danas.

Imate sve veće razlike među bogatima i siromašnima. Srednja klasa izumire. Polarizacija je stvarnost i izuzetno je neravnomjerna.

Često se kaže da nam je država u banani. Ja kažem da bolju i ne zaslužujemo, jer dopuštamo da nas se izrabljuje i da se najveća bogatstva prodaju kako bi nekolicina strpala milijune (ili čak milijarde u džep). Nije to samo u Hrvatskoj tako, u cijelom svijetu je.

Mene zanima kako je u Poljskoj osamdesetih, u vrijeme komunističke strahovlade, u vrijeme kada nisi možda mogao izgubiti bogatstvo, ali si mogao izgubiti život zbog nepodobne riječi odnosno postupka, uspio oformiti se snažan sindikat Solidarnost, a Lech Walesa glasno istupiti i voditi borbu protiv nepravde bez da izgubi glavu? Mene zanima kako je moguće da su pokreti otpora u WW2 uspijevali biti tako snažni i značajni, unatoč tolikim tragično izgubljenim životima, koji umjesto da su srušili moral, samo su ga još više podigli? Najviše od svega zanima me je li tako nešto moguće i danas, ovdje, u našem, balkanskom okruženju?

Represija je danas ovdje možda sasvim druge vrste, ali svaka bi trebala izazivati revolt i bunt. Zašto se čitava nezadovoljna masa ljudi ne udruži i pokaže da se s njome ne može igrati? Mislim da zato što se u ovoj poplavi informacija nitko doista ne informira. Ljudi ne znaju svoja prava, ne doživljavaju ozbiljno reforme koje ih obezvrjeđuju sve više i više, ne reagiraju dovoljno brzo i što je još važnije - dovoljno oštro. Moj poticaj za pisanje ovoga je nepravda (točnije nehumanost) na mom fakultetu. Ali taj slučaj je jedan od minornijih zapravo.

Moj otac je trećemajac, bila sam s njime na prosvjedu za spas "3.maja" prije godinu dana. Došao je na prosvjed u svojoj plavoj radnoj tuti na čijim leđima velikim bijelim slovima piše "3.maj". Bila sam neizmjerno ponosna što stojim tamo pored njega.
Ta reakcija bila je hvalevrijedna. Nažalost, usamljena je, a nije "3.maj" jedina točka zbog koje bi se trebalo dići na noge.
Moja mama radi u privatnom knjigovodstvenom servisu, gdje se djelatnice maksimalno izrabljuje. Nijedna od njih nije poduzela inicijativu da se svih njih 6 (ili 7, ne znam koliko ih je točno) skupi i jednoglasno kaže svojoj šefici: "Ne platiš li nam plaće redovito + prekovremene sate i ne prijaviš li nas na punu plaću, a ne na minimalac, sve do jedne dajemo otkaz!"
One bi to mogle učiniti bez posljedica, jer da joj naprasno otkažu, firma bi joj propala istog trena, zato što sama ne može preuzeti sve klijente (a nije dovoljno sposobna ni da preuzme samo jednu od 7 skupina klijenata), zato što u tako kratkom roku ne može naći dovoljno sposobnih djelatnika i zato što ih sama ne zna podučiti. Ona egzistira na svojim djelatnicama, a one se ponašaju kao da je situacija obrnuta i time joj dopuštaju takav tretman. Ljudi su sami krivi za svoje stanje, jer nisu svjesni toga da su oni ti koji drže svijet da se ne raspadne u komadiće. Misle da svijet u svojoj šaci drže malobrojni moćnici, a zapravo je obrnuto.

Takvo je opće raspoloženje posvuda, što u našoj državi, što u cijelom svijetu. Gdje nestao borbeni duh, onaj koji ne dopušta da se čovjeka degradira? Ovo nije ništa drugo nego povratak u feudalno doba. Ponovno postajemo kmetovi, jer to dopuštamo, kao što su i oni, ne znajući bolje, dopustili da ih se učini kmetovima.

Tu dolazimo do mog ljubljenog SW serijala. Nikada neću zaboraviti kako je Luke Skywalker uz pomoć Rebel Alliance i Millenium Falcona uništio zloglasnu, "neuništivu" Death Star, jednostavnom borbenošću i spretnošću. Sam ne bi nikada uspio, kao ni bilo koji pojedinac iz Rebel Alliance. Ali oni su svi zajedno, uključivši svježe probuđenog borca Hana Sola, činili kritičnu masu, koja može mijenjati naizgled nepromjenjivo. Gdje je danas i ovdje Rebel Alliance? Ne postoji. Gdje su Jedi vitezovi, koji će se do zadnjeg daha, uza sve gubitke i neuspjehe boriti protiv prevlasti Sitha? Nema ih.

Ali bili su među nama i borili se. Kad je nestalo Jedija, zbijali su se redovi u Rebel Alliance. Sve to smo imali ovdje, na Zemlji, ne "in a galaxy far, far away", samo je drugačije izgledalo, pa nismo prepoznali bez laserskih pištolja, svemirskih brodova i lightsabera. Zašto je taj duh zatrt u ljudima, zašto više nema Jedija i pobunjenika oko nas, kad bi ih uvijek i zauvijek moralo biti?

ah da... mozda je ljude jednostavno prosla volja za problematiku, okupljeni svojim svijetom prepustivsi se trenutku, i pomirenju sa situacijom. previse don't give a fuck stava, u njihovim ocima nerjesivog problema...
to je po meni ono sta ti nazivas, pomiri se sa situacijom jer inace neces biti sretan... jer da to napravis, popustio si, bit ces samo prividno sretan, ali ne ispunjen, a tad je borbeni duh slomljen, nema zajednistva, nema tih jedija...
ps. svi su dali potporu 3. maju, peticijom.

the magnificent one (citat):ah da... mozda je ljude jednostavno prosla volja za problematiku, okupljeni svojim svijetom prepustivsi se trenutku, i pomirenju sa situacijom. previse don't give a fuck stava, u njihovim ocima nerjesivog problema...
to je po meni ono sta ti nazivas, pomiri se sa situacijom jer inace neces biti sretan... jer da to napravis, popustio si, bit ces samo prividno sretan, ali ne ispunjen, a tad je borbeni duh slomljen, nema zajednistva, nema tih jedija...
ps. svi su dali potporu 3. maju, peticijom.

Je, pa kažem da je slučaj "3. maj" hvalevrijedan zapravo. Ali sve drugo....

Mislim da nije stvar u mirenju sa situacijom, da nije to ono što ljude odvraća od borbe, nego beskrajna sebičnost. Vrlo malo ljudi se miri sa situacijom u kojoj se nalaze, nego baš suprotno je. Kreni od npr. vrha naše države. Svi smo mi Sanader, svi mi samo da strpamo što više sebi u džep, a naš susjed može za to vrijeme krepat od gladi nama pred očima. Mislim, kad kažem "svi mi", ne kažem da nema iznimaka, nego je takav duh vremena (ili duh čovjeka). Dakle, nema tu mirenja s ničim, samo grabeži, beskrajne, bezosjećajne grabeži, na svim razinama društva, od najveće sirotinje do najbogatijih moćnika. Svi to rade, samo to ih zanima. U tome ja vidim problem. Na svijetu nema više nikakvih ideala osim novca. Zato mislim da nema ni Jedija. Jer premda je novac uvijek bio jedan od najbitnijih čimbenika u ljudskom životu, prije je bilo i ideala koji su ljude tjerali da se bore za prava i pravdu. Otkud npr. feminizam, pokreti otpora raznim represijama, borbe za rasnu jednakost, punk i hippy pokreti? Rodili su se iz ideala jednakosti, slobode, mira. Danas takvi ideali više nikoga ne zanimaju, samo novac, novac, novac. Ja npr. ne želim nigdje volontirati, jer mi je volonterstvo blesavo ukoliko se ne radi o borbi za neki cilj. Kao recimo oni koji volontiraju u Art kinu Croatia - a za što se ti, milo, boriš volontirajući tamo?? Ali zato volontiranje u Azilu za napuštene životinje - to već ima smisla ako si borac za te nesretne životinje.

Treba znati kada novcu dati prednost, a kada ga staviti u drugi plan. Npr. evo kako tebe i moju staru ne plaćaju redovito. Toga ima posvuda i tu bi se ljudi trebali izboriti prvenstveno radi toga što se vaš težak rad time obezvrjeđuje, a ne radi novca samog. Mnogi npr. kenjaju po CineStaru jer je kapitalističko smeće. Ali sve što sam radila uredno mi je plaćano iz mjeseca u mjesec, bez ozbiljnijih kašnjenja (par dana više-manje), i točno koliko sam odradila - toliko sam i dobila, i to ne samo u sat, nego i u pola sata. To cijenim iznad svega, da sam dobila koliko sam i dala. I tu dolazimo do onoga zašto nikakve borbe nema: jer većina ne razmišlja na način "daj mi ono što sam zaslužio", nego "DAJ MI NOVAC, NOVAC, NOVAC, SAMO NOVAC, AKO DOBIJEM PRILIKU DA TE POKRADEM, POKRAST ĆU TE I UZET ĆU TI SVE ŠTO MOGU, A NE SAMO ONO ŠTO SAM ZASLUŽIO, JER NE ZANIMA ME NIŠTA DRUGO OSIM DA SE KUPAM U LOVI KO U JACUZZIJU!"

I otud problem općeg ne reagiranja na sranja, jer nema ideala, nego se samo podmuklo i potajno grabi koliko se može i šuti da bi se moglo ugrabiti još malo. A to nije mirenje sa situacijom, nego djelovanje u sjeni, ko financijska nindža

P.S. Kad kažem pomiriti se, pritom mislim: ne kukati stalno, nego prihvatiti da je u nekom trenutku stanje takvo i takvo, da ga se trenutno promijeniti ne može, pomiriti se s tim trenutnim stanjem i pokušati naći rješenje za budućnost. Inače se gubi živaca i živaca bezveze. Stvari u životu nikada ne idu glatko, uvijek imaš uspone i padove - najviše od svega mislim da se treba pomiriti s time. Kao i s time da npr. u tvom ili mom životu nikada neće doći do takvog uspona da ćemo biti besramno bogati (ili lagano bogati, svejedno ). Mi ćemo uvijek slabo osjetiti uspone i padove, mi kad padamo onda smo malo više siromašni, a uspon znači da smo malo manje siromašni. E to je ono što ne možeš mijenjati, jer niti si nasljednik bogatih roditelja niti si bezobzirni laktaroš kojemu je cilj da se maksimalno uspne na društvenoj ljestvici - stoga, ako ne misliš postati jedno od toga, trebaš se pomiriti s time da ćeš zauvijek ostati relativno siromašan. Baš kao i ja - i to ti je ono s čime sam se pomirila, a svejedno sam borbena i želim mijenjati svijet. To ti je dokaz da mirenje s nekim stvarima nema veze s borbom za neke druge stvari.

Cuj, ajde ti definiraj relativno siromasan. Ako je tebi recimo placa 5 somova (5 000kn, ako netko nije znao ), to ne mozes nazvat relativno mala placa, pogotovo ako zivis sa nekim pa djelis troskove, pa ima i ta druga polovica tako tu negdje, to je objektivno gledano i vise nego dobar prihod za nase standarde...

Dobro sto se tice volonterizma, to je nesto drugo, i btw, moj stav znas, da sad ne blebecem opet o tome...
Sto se tice vlasti, i njihovog dzepa bez dna, svi su krali i prije, al nitko nije krao toliko pohlepno da ama bas nista ne ostane... To je ono sta je porazavajuce, nitko im nista nebi rekao da uzmu sa strane, jer priznajem da bi i ja uzeo, kao i svi drugi, al zato napravi svoj posao za koji si doveden na taj polozaj, dopusti obicnom smrtniku da zivi i da zaradi za svoj krvavi kruh.

ps. jedno je primiriti se u trenutacnoj situaciju, a drugo je pomiriti se, tj. predati se... sto u mom slucaju ne dolazi u obzir. "coz' we are the champions"

the magnificent one (citat):Cuj, ajde ti definiraj relativno siromasan. Ako je tebi recimo placa 5 somova (5 000kn, ako netko nije znao ), to ne mozes nazvat relativno mala placa, pogotovo ako zivis sa nekim pa djelis troskove, pa ima i ta druga polovica tako tu negdje, to je objektivno gledano i vise nego dobar prihod za nase standarde...

Dobro sto se tice volonterizma, to je nesto drugo, i btw, moj stav znas, da sad ne blebecem opet o tome...
Sto se tice vlasti, i njihovog dzepa bez dna, svi su krali i prije, al nitko nije krao toliko pohlepno da ama bas nista ne ostane... To je ono sta je porazavajuce, nitko im nista nebi rekao da uzmu sa strane, jer priznajem da bi i ja uzeo, kao i svi drugi, al zato napravi svoj posao za koji si doveden na taj polozaj, dopusti obicnom smrtniku da zivi i da zaradi za svoj krvavi kruh.

ps. jedno je primiriti se u trenutacnoj situaciju, a drugo je pomiriti se, tj. predati se... sto u mom slucaju ne dolazi u obzir. "coz' we are the champions"

za druga dva odlomka i potpuno se slažem s njima

Relativno siromašan znači da ti je plaća od 6000 (evo, digla sam ju za milju ) plafon (znači nećeš nikada imati veću, ako uopće ovu i dostigneš), ali kojom plaćaš režije, hranu i (za većinu koja nemaju naslijeđene nekretnine) stanarinu/kredit za stan ili kuću + kredit za auto, svakodnevne tehničke i ine potrepštinice + jednom ako imaš dijete to su ogromni izdaci (pitaj samo Živanu).... I ode ti cijela ta plaća (ako ne i više) u jedan mjesec, a koliku će ti druga polovica imati plaću i hoće li uopće imati posao i kakav će joj uopće biti stav prema novcu.... o tome bolje ne raspravljati, to je ipak neka druga osoba, a ne ti.

Za život kakav je nekada vodila prava srednja klasa, ona koja izumire, potrebno je dobivati 10 000 mjesečno po glavi. Sve ispod spada u relativno siromašne.

ja ne govorim o srednjoj klasi, srednje klase ni nema tako reci vise. al opet ne mozes rec da je 10 000 kn sveukupno, mala lova i da to spada u relativno siromane, pod sta spadaju oni koji ukupno imaju 5 milja?
a cuj, ako neki ima velike apetite njemu ni placa od 20 000kn nebi bila dovoljna... umjerenost je vrlina...