U potrazi za pomoći

Poštovane i poštovani. (ako netko nije poštovan meni je vrlo žao, no i vi ste pozdravljeni)

Imam škakljivu obiteljsku situaciju.

Naime radi se o dvoje odraslih ljudi, mojih roditelja, koji se ponašaju kao djeca. Mogu sa svakom sigurnošću reći da su oni jedno drugome polarne suprotnosti i da tu nema dogovora.

Došli smo u situaciju da povodom razvoda koji je nastupio već pred 4 godine ako se ne varam treba raspodijeliti glavni imetak među njih dvoje, a to je obiteljska kuća koja kroz ove godine već lagano i propada.

Duga je to i zamorna priča no bit svega je da su to teški ljudi koji se gube u sebi i više nemaju smisla o sebi. Izgubili su pojam odraslosti i roditeljstva (ne u velikoj mjeri, no, shvatiti ćete me) Majci ne mogu vjerovati, a s ocem je teško komunicirati jer je tvrdoglav do te mjere da on jedino sa sobom može komunicirati ako se tu radi o nekoj promjeni podataka (tipa: ne, tata, to nije tako).

Postoji li kakva osoba ili ustanova gdje ja mogu njih odvući za uho da ih ta osoba/ljudi sistematski trgnu iz njihovih vrtloga?

Nadam se da sam bio jasan.

Eh, Stole, da bar takva ustanova postoji.
Ja bih svoje bila još davno odvela.

Jer moji se nisu razvodili, a trebali su, to je bilo vidljivo iz aviona.

Što se tiče raspodjele imovine, moj muž je odvjetnik, pa ako trebaju odvjetnika ili samo savjet, bar znaš da ih netko neće zayebat.

S drugim ti ne mogu pomoći.

Osim ti savjetovati da se što prije osamostališ.

I počneš živjeti svoj život.

Oni onda nek' se mire ili čupaju o svom trošku, jer tebi će živci trebati jednom kad budeš stvarao svoju obitelj.

Osamostaljen jesam, no volio bi da i to riješe.

Mislila sam 'samostalno' u smislu da imaš dovoljno novca da negdje živiš sam, da niste u istom kućanstvu. Jer u cijeloj priči je tebi vjerovatno najteže.
Meni je s mojima u istom stanu bilo strava, a tek sam s 28 , skoro 29, uspjela otići.

Živim kod očeve majke i prilično sam pušten na miru. Odselio sam se... 2006e.

A da se oni dogovore kako misle, imao bi svoj stan.

Uh... Izvini, nisam znala, pa govorim generalno.
Morali bi uzeti svatko svog odvjetnika, ali i to se na sudu rješava godinama. J.ga.

Drugog rješenja nema, pitala sam Sergeja.

Znam, znam... biju se na sudu već godinama. Sve siromašniji i siromašniji. Nema veze, svejedno hvala!

proguglaj malo bracno savjetovaliste rijeka, bracni savjetnik rijeka etc

evo nesto sto sam nasla nabrzak:
http://www.mojaobitelj.net/view.asp?p=10&c=5

ostaje jos jedino klasicni psiholog...no nisam sigurna da li bi ikada pristali na nesto takvo

Na takvo nešto sam ciljao, iako hmm... vidjet ćemo. Ma sprijateljit ću se ja s kakvom psihologinjom il ću ju skontat pa ćemo surađivat' mi na tome za džabe

To bračno savjetovalište je za ljude u braku, ne za razvedene. I mirenje je proces prije odluke o razvodu. A oni su, kako sam razumjela, razvedeni već 4 godine...

mozda bi svejedno moglo i s razvedenima, ono obiteljsko savjetovaliste kaze tolerancija u obitelji, a iz perspektive njihova sina oni jesu obitelj, i to se tice i njega. a ne znam. glupo mi je da im, ako imaju djecu a razvedeni su i imaju problema i to smeta djeci, kad dodju kazu "sorry necemo vam pomoci, vi ste razvedeni". meni je to krajnje licemjerno, onda ne trebaju uopce pomagati nikome

Im je palo napamet da prodaju kucu i da podijele 50-50 zaradu?

Od takvog neceg se ima da si svako kupi jedan skromni stan, umjesto da gube svu svoju lovu preko odvjetnika, kojima se nikad nece zurit.

Tako su moja nona i djed, prodali veliki stan, digli malo kredit, i svako si novi kupio. Sada ne zive zajedno i oboje su malo sretniji zbog toga

Oni su još pre mali da bi se dogovorili. Nepovjerenje je obostrano i svestrano.